Recenzija: Zbirka poezije “Posvajanje neba” autorice Lane Derkač

U moru klonova i klaunova koji su u posljednjih 20 godina zagospodarili domaćom pjesničkom scenom, doista je predivan osjećaj tu i tamo pronaći ponekog autora ili autoricu koji tjeraju neku svoju priču, istovremeno uspijevajući biti i maksimalno moderni i maksimalno pristupačni čitateljskoj publici. Danas vam želim predstaviti upravo jednu takvu knjigu poezije.

Zbirka o kojoj imam potrebu izreći nekoliko svojih dojmova zove se Posvajanje neba. Ova knjiga pjesnikinje Lane Derkač izdana je relativno nedavno, 2015. godine, no radi se o autorici s dugim pjesničkim stažem i dotad već mnogo izdanih poetskih i proznih naslova.

Animistička i organska poezija

Prijeđimo na stvar. Što me se u ovoj zbirci pjesama zapravo dojmilo? Najsažetije bih to mogao objasniti ovako: dojmio me se autoričin animistički i organski pogled na svijet. Naravno, tvrdnja izrečena ovako kriptično vjerojatno vam ne znači baš ništa. Stoga dopustite da elaboriram svoju tezu.

Nebo 1
Foto: Pexels/Irina Iriser

Kao prvo, imam potrebu istaknuti kako smatram da je u najnovijoj hrvatskoj poeziji pjesničko sredstvo po imenu personifikacija postalo poprilično demode. Naravno, moguće je da se radi samo o mome subjektivnom dojmu (nisam upoznat s postojanjem kakvog znanstvenog istraživanja o zastupljenosti stilskih izražajnih sredstava u najnovijoj domaćoj poeziji), no rekao bih da većina pjesničke publike danas pomalo “omalovažavalački” personifikaciju smatra stilskom figurom kojoj je načelno mjesto u dječjoj poeziji, a ne u “ozbiljnoj” poeziji za odrasle.

Međutim, naša današnja autorica Lana Derkač svoje je Posvajanje neba u najvećoj mjeri izgradila upravo na obilatom korištenju personifikacije. Štoviše, rekao bih da je u mnogim pjesmama njezine zbirke personifikacija mnogo zastupljenija čak i od “kraljice” stilskih figura, sveprisutne metafore.

Nebo 2
Foto: Piqsels
Personifikacija kao temelj poetskoga izraza

Na ovom mjestu želio bih istaknuti nekoliko primjera silno maštovitih uporaba personifikacija na koje u samo nekoliko pjesama Lanine zbirke. Bacite pogled na ove stihove:

  • Žene iz Drškovaca rado priznaju / da je magla dah neba te da je jutros / samo kratko prilegla.
  • Dok se čini da nebo ne diše, /ponedjeljak na popodnevnoj košarci / tromo ubacuje u njega oblake.
  • Vjetar raznosi mirise po ravnici. / Vjetar trguje začinima.
  • Najnabacanije haljine, u donjem dijelu ormara, / ispreplele su se, umislile da su biljke pa / pokrete udova kopiraju od bršljana.
  • Proljeće, ljeto, jesen i zima čine jazz band. / Puštaju da planina ili rijeka katkada iskorače / i otpjevaju solo dionicu.
  • Tratina pred prozorom oponaša stanare, / daje znak i naručuje snijeg poput fast fooda.
  • Iz daljine se pokušavam sporazumjeti s predmetima. / Učini mi se da katkada preuzmu ljudski kašalj. / Jučer je kutijica za ruž, baš kao žena, / zatvorila i progutala pahulju snijega nad Zagrebom.
Nebo 3
Foto: Wikimedia Commons
Tajni život svake pojave i stvari

Kao što je iz gore navedenih primjera moguće vidjeti, poezija Lane Derkač predstavljena u zbirci Posvajanje neba posjeduje nekoliko međusobno povezanih karakteristika. Kao prvo, ova je poezija usredotočena na personificiranje organske i anorganske prirode. Iz tog razloga, ova je pjesma istovremeno i vrlo intimistička, kao i vrlo zaigrana.

Intimistički karakter ove poezije proizlazi iz činjenice da pjesnikinja razne predmete i prirodne pojave “puni” vlastitim karakteristikama i raspoloženjima. Tako je svaka uporaba personifikacije, naravno, samo pristupačan način predočavanja autoričinih vlastitih unutarnjih raspoloženja.

Nebo 4
Foto: Peakpx

Ova “transparentnost” posebno je dobrodošla na današnjem tržištu vrlo “teške” i “hermetične” poezije iza čijih se kompliciranih jezičnih igara rijetko kriju samo konfeti i magla, a ne neki dublji zaron u transcendentalnu spoznaju.

Ovakvim isprepletanjem prirode i pjesničkog subjekta, cijela Lanina poezija dobiva neki gotovo “organski” karakter. U njezinoj je poeziji gotovo svaka pojava živa, jednako kao i autorica, zato jer je svaka pojava zapravo “avatar” nekog autoričinog raspoloženja, kao i nekog općeg ljudskog stanja. Iz tog razloga, pjesničke je slike u ovoj zbirci moguće shvatiti gotovo instinktivno.

Nebo 5
Foto: Needpix
Povratak dječjem “posvajanju” pojava i predmeta kroz igru

Naravno, evidentno je i da se uporabom ovakvih stilskih postupaka autorica zapravo ponovno nastoji prisjetiti kako je to biti dijete. Jer, jedna od glavnih dječjih zanimacija jest upravo graditi cijele nove i kompleksne svjetove pripisujući neživim pojavama i predmetima karakteristike živih bića. Tako je Posvajanje neba zapravo i pokušaj uvođenja neke vrste rasterećene dječje razigranosti u okoštao akademski medij suvremene poezije.

Na ovaj način moguće je dati i neko opće tumačenje naslova same zbirke. Posvajanje neba označava razigranu ljudsku (dječju?) tendenciju misaonog prisvajanja fenomena, pojava i predmeta koji na nekoj bazičnoj razini nikad neće postati dio našeg intimnog i subjektivnog iskustva, u smislu da nikad nećemo biti u stanju sagledati svijet iz kuta drugih stvari i pojava koje se nalaze van samih. No, začuđujuća je karakteristika ljudskog uma ta da ga upravo ta nemogućnost “stapanja” s vlastitom životnom sredinom tjera u personifikacijom obojene žive svjetove iz mašte koji su doista i uistinu NAŠI.

***

Preporučeni tekst: Predstavljanje: Zbirka poezije “Izgubljena” Vedrane Pavlak

Biblioteka, Boemski kutak, Književnost, Recenzije

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *