Ovog petka, 21. 9. 2018., održano je još jedno izdanje Zagreb Tribesa, trenutno vjerojatno najvećeg zagrebačkog underground glazbenog događaja. Sad kad su se dojmovi slegli i kad se prespavala gotovo cijela subota kako bi se nadoknadio besani petak, možemo se zajedno baciti na pretresanje dojmova s ovog posebnog eventa.
Novi Tribes organizacijski najbolji do sad
Svatko kome ovo nije bio prvi Zagreb Tribe, sjetit će se s kakvim su se poteškoćama organizatori morali suočiti prethodne godine. Tada je, usprkos odličnoj atmosferi i mnoštvu posjetitelja, na improviziranom tajnom partiju na vlažnoj savskoj poljani negdje na jugoistoku Zagreba svako malo nestajalo struje na pozornicama, a policija je nekoliko sati prije jutra prekinula zabavu jer su se ljudi iz obližnjih sela žalili zbog buke s nasipa.
Odmah na početku možemo reći da je u tom smislu ovo najnovije izdanje Zagreb Tribesa prošlo do sad najglađe, bez ikakvih iznenađenja koja bi okupljenom mnoštvu pokvarila zabavu.
“Tajnovit” događaj za ljubitelje undergrounda
Prvo, za one neupućene, da objasnim na što mislim kada ovaj događaj nazivam underground eventom.
Party se održalo u maloj šumici na savskom nasipu, ovog puta negdje oko Jankomira. Zainteresirani posjetitelji bili su uobičajeno prepušteni Google kartama pri potrazi same lokacije održavanja eventa. Na internetu se moglo doznati samo zemljopisne koordinate održavanja, a zatim se svatko upustio u potragu za eventom kako tko zna i umije (autom, javnim prijevozom, biciklom, pješice…).
Razlog za ovu svojevrsnu “tajnovitost” mjesta održavanja zabave leži u tome da se radi o “improviziranim” događanjima. Organizator jednostavno traži određenu neiskorištenu lokaciju koja ne pripada nikome i koja ne smije biti niti preblizu niti predaleko od naseljenih mjesta. Zatim postavlja ozvučenje i poziva ekipu da se dođu provesti.
S obzirom na takvu “avanturističku” narav samog događaja, znao sam da mi je dobra ideja na njega krenuti relativno rano s obzirom na to da ne posjedujem osobno vozilo. I imao sam pravo, jer sam pješačeći i tražeći lokaciju proveo oko sat i 45 minuta. Pritom je i to bila svojevrsna mala uvodna avantura za sebe, jer u noćnom mraku bilo je doista zanimljivo lutati nepoznatim dijelom savskog nasipa, tražeći lokaciju na kojoj nikad nisam bio. Na sreću, jednom dok se iole približite događanju, više ga ne možete promašiti jer čujete odjekivanje basa kilometrima uokolo.
Psihodelični šumarak
Šumarak u mojem se održao Zagreb Tribes bio je upravo savršen za ovakvu vrstu događanja. Bio je dovoljno prostran da pod svoje mračne krošnje primi svih pet pozornica, a opet dovoljno malen da već deseto hodanje s jednog na drugi njegov kraj u istraživanju glazbene ponude nikad ne bude prenaporno.
Mnogobrojne stazice koje su vodile kroz šumicu tvorile su gotovo labirintsku mrežu raznih putića osvijetljenih tek raznobojnim žaruljicama i rijetkim reflektorima. Na taj način, prostor vam jednostavno nije mogao dosaditi, čak i usprkos astronomski dugom vremenu održavanja cijelog eventa.
U kojem god biste se pravcu zaputili, obično biste bar nekoliko puta skrenuli u krivom smjeru, no usput biste uvijek vidjeli nešto novo ili zanimljivo. Jer, stazice ovog noćnog šumarka vrvjele su od svjetlosnih efekata, bljeskalica, polu-skrivenih šankova, žonglera vatrom, hodača na štulama, atraktivno osvijetljenih pozornica i plesnih podija te sličnih atrakcija.
Zapravo, čovjek se u ovom okruženju osjećao kao da se našao usred šumskog logora putujućeg cirkusa, što je pohvala organizatorskoj kreativnosti. Nije lako zadržati pozornost i interes par tisuća ljudi u vremenskom periodu od preko 12 sati trajanja događanja! No, Tribesu to iz godine u godinu polazi za rukom.
Zagreb Tribes raste!
Osim lokacije, koja je bila do sad najprimjerenija (iako moram priznati da su mi čak i falili povremeni kaotični nestanci struje 😀 ), iduća velika nadogradnja dogodila se u vezi sa samom glazbenom ponudom. Organizatori su se ove godine odlučili za neobičan i pomalo riskantan potez, pokušavajući na istom događanju, povezanom prvenstveno s elektronskom glazbom, uvesti i nešto vrlo žestokih live bendova.
Tako su posjetitelji ovaj put, osim uz već klasični psytrance, techno i dub mogli uživati i uz pristojan broj žestokih nastupa uživo raznih domaćih punk, hardcore i crust bendova. Imao sam svoje sumnje u pogledu toga kako će se publika toliko različitih glazbenih i životnih stilova slagati u zajedničkom cjelonoćnom provodu, no na kraju je ozračje tijekom cijelog trajanja eventa bilo i više nego prijateljsko i idilično. Time je ovaj događaj postao važan i kao mjesto konačnog povezivanja i suradnje različitih zagrebačkih supkultura.
Zapravo, posjetivši ovogodišnji Tribes, imao sam osjećaj kao da sam se našao usred neke male i usred noći uobličene društvene utopije gdje se svatko sa svakim slaže, sve je u redu i zabava nikad ne prestaje. Naravno, svaka noćna sanjarija nestaje pri svjetlu novog dana kada se vraćamo u surovu realnost, no sama demonstracija složnosti zagrebačke underground scene na ovom događanju bila je impresivna i značajna za buduće evente ove vrste.
S nestrpljenjem očekujemo idući Tribes!
Prema mojem računu, na događaju se okupilo nekoliko tisuća ljudi. Uz neprekidnu glazbenu pozadinu s četiri pozornice dovoljno međusobno odijeljene drvećem da jedna drugoj zvukovno ne smetaju, ovo je veselo i raznoliko šumsko društvance nakon cjelonoćne zabave dočekalo jutro i izlazak Sunca. Čak kad se i ispod šumskih krošanja konačno uvuklo svjetlo novog dana, velika većina posjetitelja nije pokazivala znakove umora zbog probdjevene noći, kao niti spremnost da se zapute kućama. To možda bolje od bilo čega drugoga govori o uspješnosti ovog događaja.
Nadam se da ćemo idućih godina svjedočiti još uspješnih izdanja Zagreb Tribesa i da će ekipa za organizatorskim kormilom nastaviti u smjeru koji su ovogodišnjim “prekretničkim” izdanjem ovog nekonvencionalnog partyja sami sebi postavili. Drugim riječima, bilo bi doista lijepo vidjeti da i idućih godina Tribes nastavlja okupljati nove raznolike supkulture i nekonvencionalne glazbene stilove, te da ne prestaje konceptualno rasti.
***
Preporučeni tekst: Grupa Little Big: klauni, Rusija, krv, penisi i patuljčice