U zagrebačkom alternativnom klubu Močvara nedavno se održalo već tradicionalno natjecanje za titulu hrvatskoga prvaka slam poezije. Ove godine pobjednicom je, nakon zbrojenih glasova, proglašena talentirana mlada umjetnica iz Zadra, Stilda Ana Roguljić.

S obzirom na to da je biti proglašen državnim prvakom slam poezije značajna stvar (predstavljat će Hrvatsku i na europskom slam prvenstvu u Budimpešti!), odmah smo uvrebali Stildu i priupitali je nekoliko pitanja o njezinom životu, radu i svjetonazorima.

Stoga vam sa zadovoljstvom predstavljamo prvi ekskluzivni intervju na Kurziv.netu, sretni što smo ga obavili upravo sa Stildom. Jer, kao što ćete se u daljnjem tekstu i sami uvjeriti, ona je jedna veoma kreativna i zanimljiva duša koja ima što za reći. Nadamo se da će daljnjim radom i dalje ostvarivati uspjehe, te da će njezina pobjeda poslužiti kao poticaj i ohrabrenje svim mladim kreativcima.

1. Za početak, molim te da se čitateljima ukratko predstaviš. Tko si, koliko se dugo baviš poezijom, koji su ti interesi izvan pisanja, i slično?

Jedna sam od dvije Stilde Roguljić (druga je baka). Odrasla sam u malom mjestu Kučine pokraj Splita, a nastavila sam odrastati u Zadru tijekom studija. Pisanjem se bavim od malena, s većim i manjim pauzama, dok za službeni početak pisanja uzimam jedinicu iz zadaćnice u osnovnoj školi koju sam ispravila na peticu i shvatila da pisanje nije obveza. Većinom sam pisala prozu, lirika mi nije ležala, ali onda sam otkrila slam! Glavna zanimacija pored pisanja mi je čitanje. Trenutno nadoknađujem jer nisam stigla čitati u zadnje vrijeme. Uz to se družim (i s ljudima i s mačkama).

2. Kao što već mnogi znaju, trenutna si prvakinja Hrvatske u slam poeziji. Čestitam na osvojenoj tituli! Bio sam nazočan na natjecanju i stojim iza tvrdnje da ju punim pravom i zaslužuješ. E sad, kako bi čitateljima koji se do sad nisu imali prilike upoznati sa slam poetskim izričajem u nekoliko riječi dočarala što je to zapravo?

Tehnički gledano, slam je izvedbena poezija, nekakav spoj glume i poezije. Za mene je slam ona poezija u kojoj je netko prešao prag tolerancije i ne želi više ostati na papiru. Ipak, slam može preuzeti bilo kakvu temu i dinamiku, ali zasad nisam primijetila da je zašao u patetiku, valjda ga zato i volim.

3. Kakvi su tvoji sveukupni dojmovi s državnog natjecanja u slamu?

Nakon gomile odgledanih snimki slam poezije, imala sam poprilično neobičan osjećaj kad sam došla u Močvaru. Okupljena ekipa je bila šarolika, što je pridonijelo cijelom doživljaju čudnog optimizma i podrške. Uz to sam upoznala gomilu ljudi i stvorila si sigurno nove prilike za “slamanje”. Udruga DADAnti se uspješno bori za svoje mjesto na sceni, a o tome svjedoči i činjenica da je ovo 4. državno prvenstvo i da putujem u Budimpeštu na europsko prvenstvo. Izrazito sam ponosna na Laru, koja je sa mnom bila na radionici, kao i na njenu pjesmu i izvedbu. Sama sebe sam iznenadila, s obzirom na to da mi je nastup u Močvari bio drugi nastup u životu, a noge mi se uopće nisu tresle, kao što je bio slučaj na prvom nastupu u Knjigozemskoj u Zadru.

4. Kako si počela baviti se poezijom? Što trenutno čitaš? Imaš li neke svoje književne favorite?

Tijekom svoje kvazi-karijere pisca skakala sam iz forme u formu, većinom pišući prozu, ali prateći američku slam poeziju. Slamom se bavim jako kratko, od četvrtog mjeseca ove godine. Tada sam krenula na radionicu slam poezije u organizaciji zadarske udruge Zapis. Vodio ju je Roberto Vodanović Čopor, mentor, osobni motivacijski govornik i prošlogodišnji državni prvak u slam poeziji. Uz njega je tu bila i divna ekipa ispred koje sam prvi put čitala i donekle objektivno gledala na svoje pisanje. Kad nisam izvodila pjesme na radionici, dosađivala sam svojim dragim prijateljima, vježbajući u njihovim dnevnim boravcima i kuhinjama.

Trenutno čitam Camusa, Kuga. Prije sam, gotovo isključivo, čitala romane magičnog realizma i još im se uvijek vraćam s vremena na vrijeme, ali sada skakućem od fantasyja do stručne literature vezane za sociologiju turizma koju sam počela čitati zbog završnog rada, ali nastavit ću i nakon obrane. Popis za ovo ljeto je zbog toga poprilično šaren i raznolik. Od proznih pisaca zasad još uvijek naglašavam G. G. Marqueza i C. R. Zafona, no tu je i Krleža. Do kraja ljeta će sigurno biti još novih omiljenih pisaca. Od poezije pratim američku scenu, a najviše volim (čitaj: najviše sam ljubomorna na) Rudyja Francisca. Uz to, pratim i neafirmirane mlade pjesnike koje, naravno, pronađem na internetu.

5. Kako ocjenjuješ trenutnu ulogu poezije u svojoj životnoj sredini? Gubi li poezija na značaju, ili se događa upravo suprotno? Kakva je po tebi budućnost poezije?

Čarobna riječ današnjice – globalizacija – utjecala je i na poeziju, većinom pozitivno. Mladi se sve više uključuju i pišu, ali moj je dojam da se poeziju još doživljava kao dio takozvane visoke kulture ili se veže uz boemski način života pa postoji otpor prema mladim piscima. Svakako, poezija ne gubi na značaju, ali se njena pozicija mijenja. Da je poezija osoba, bila bi izrazito inteligentna – ako ćemo se voditi onom da je inteligencija sposobnost snalaženja u novim situacijama. Ne znam, nemam pojma kakva je njena budućnost, ali smatram to pozitivnim, jer kao što nismo mogli zamisliti slam poeziju, tako ne možemo zamisliti u što se poezija još može pretvoriti.

6. I za kraj, opiši nam, molim te, svoju životnu filozofiju.

Imam određene principe kojima se vodim, pa oni nekako čine i moju životnu filozofiju. Uvijek pokušavam biti ljubazna prema svima jer nikad se ne može znati što tu osobu čeka kad se vrati doma ili ostane sama. Naravno, trudim se ne ići u ekstreme pa mogu poslati osobu koja to zaslužuje u prostu i u našim krajevima vrlo popularnu turističku destinaciju (ili više njih). Uz to tražim balans između cinizma, skeptičnosti i sanjarskog pogleda na život no to nije baš moguće matematički izračunati pa odlutam, ali barem nije dosadno!

***

Preporučeni tekst: Poeziju na ulice! Na zidove! I na autobusne stanice!