Beat pjesnici konačno dobili dostojnu hrvatsku antologiju!

Ako ste „na ti“ sa svojom lokalnom knjižnicom, onda ste već i sami primijetili da su kod nas police s knjigama o glazbi dosta oskudno popunjene. Nova knjiga kultnog domaćeg prevoditelja i književnika Voje Šindolića barem će donekle popraviti ovakvo stanje. Ipak, njegovo novo izdanje nije isključivo putovanje u svijet jazza.

 

Šindolićeva ideja da napiše istovremeni povijesni pregled ranog bebop jazza i američkog pjesništva 50-ih i 60-ih godina mogla bi se nešto mlađim čitateljima učiniti neobičnom. Pa ipak, za poznavatelje „beat generacije doista nema prirodnijeg miksa.

 

Spontanost i zaumnost beata i jazza

Foto: Flickr

Prvo je bio pjev, a zatim govor. Pećinski su praljudi naučili kričati mnogo prije nego imenovati stvari. Beatnici su prepoznali ovu najdrevniju i zaumnu sponu između poezije i glazbe. Na taj način su se ljudska bića već od najranijih vremena samopotvrđivala kroza svoju spontanost. Bitnička poezija iznikla je upravo iz težnje za potpunom spontanošću, za što su pjesnici pronašli nadahnuće u onodobnim džezerskim instrumentalnim improvizacijama.

Vojo Šindolić, kojem su Beatnici već svojevrsna prevodilačka specijalnost, prepoznao je potrebu našeg tržišta za dobivanjem šireg kontekstualnog uvida u bitničku poeziju, kao i u bebop glazbu.

Puni naziv Šindolićeve „svježe“ knjige prijevoda (izašle 2017. godine) jest: Jazz Beat: O utjecaju jazza na djela Beat generacije i obratno. Bez obzira jeste li više glazbeni ili književni entuzijast, ova knjiga sadržava tekstove koji će vam biti zanimljivi.

Inovativna književno-glazbena čitanka

Foto: Foto Wikipedia

U prvom dijelu knjige Šindolić je okupio relevantan skup teorijskih tekstova koji ispituju i dokazuju međusobni utjecaj bebop jazza i bitničke poezije. Drugi dio knjige ipak će vjerojatno biti najzanimljiviji širokom krugu čitatelja, jer prevoditelj u njemu donosi velik broj probranih tekstova bitničkih pjesnika, koji se kreću od već kultnih klasika pa do sad manje poznatih i čak i neobjavljenih pjesama.

Treći dio knjige predstavlja svojevrsnu „B-stranu“ ove književno-teorijsko-glazbene kompilacije. Sadrži brojne tekstualne zanimljivosti, poput pjesničkih kolaboracija poznatih onodobnih pjesnika, tekstualne poezije utjecajnih jazzera, eksperimentalnih teorijskih beatničkih tekstova, kao i dva kraća teksta suvremenog Harukija Murakamija o utjecaju jazza na njegovo djelo.

Seciranje Šindolićevog proizvoda

Foto: Facebook

E sad, o knjizi smo rekli nešto onako ugrubo i uopćeno, pa je vrijeme da propitamo koliko je ona kao projekt u cjelini zapravo uspješno i izvedena.

Prva i najočitija vrijednost ove kompilacije prijevoda jest u tome što se kroz nju hrvatska publika konačno može, uz već nam dobro poznate beatnike (poput Jacka Kerouaca) upoznati i s nekim u nas manje prevođenim beatnicima (Allen Ginsberg, Gregory Corso, Gary Snyder, Lawrence Ferlinghetti) ili kod nas gotovo nepoznatim, a na globalnoj sceni nevjerojatno utjecajnim Beat pjesnicima (Kenneth Rexroth, Bob Kaufman, Michael McLure i Jack Hirschman). Jednako su zanimljivi i priloženi bitnički prozni tekstovi o pisanju i o jazzu.

Foto: Wikipedia

E sad – Vojo Šindolić jedan je od naših najpriznatijih autoriteta za točno i argumentirano prevođenje beatničke poezije. Što se tiče ovdje ponuđenih prijevoda, oni su svi veoma tečni, logični i profesionalni, te nerijetko bitničkim pjesmama poznatim nam iz jugoslavenskih prijevoda udahnjuju novu svježinu. Pa ipak, povremeno se ne mogu oteti dojmu da su Šindolićevi prijevodi spontane bitničke poezije ponekad premalo spontani a pretjerano studiozni, pri čemu se gubi jedan dio originalnog ozračja ili konteksta. Na sreću, to je kod njega ipak dosta rijedak slučaj.

Što se tiče samog vizualnog izgleda Šindolićevog izdanja, ono je podosta originalno te asocira na izgled glazbene enciklopedije ili fanzina. No, dio knjige posvećen beatničkoj poeziji obrubljen je velikim crnim obrubom koji guta i po nekoliko centimetara sa svakog kraja stranice. Na stranu štedljivost papira, ali zbog toga knjiga nakon nekog vremena počinje više podsjećati na fotokopiranu bilježnicu. Uz to je dosta iritantno što na crnim rubovima stranica ostaje svaki otisak čitateljskog prsta.

Zaključni dojmovi

Foto: Wikipedia

Ipak, ove sitne zamjerke koje je vaš cjepidlački novinar bio u stanju pronaći nikako ne umanjuju vrijednost ovoga originalnog, informativnog, zanimljivog i nadahnutog prevoditeljskog postignuća. Iako osobno nisam fan jazza, našao sam u ovom izdanju pregršt prijevoda u kojima sam nesputano uživao.

Ako ponekad požalite što se niste rodili u 50-ima ili 60-ima, ova bi knjiga mogla biti za vas jer predstavlja svojevrsni vremeplov u vrijeme kad su se kuhale kulturne revolucije, pjesnici još bili relevantni, a Zapadno društvo iščekivalo jedan posve novi i nadahnuti svjetonazorski prevrat – prevrat koji su kao stjegonoše poveli upravo beatnici.


Ocjene

  • Izbor – 9/10
  • Prijevod – 8/10
  • Dizajn – 7,5/10

KONAČNA PRESUDA: 8,5/10

Boemski kutak, Književnost, Recenzije

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *