Većina duhovnih učenja koja se na Zapad uvažaju iz Azije neminovno bivaju izmijenjena novom kulturom i životnim svjetonazorom u koju dospijevaju. Hinduizam i buddhizam na Zapadu dijele neke načelne sličnosti s izvornim učenjima iz kojih potječu, no u zemljama konzumerističkog Zapada vrlo je dominantan trend pojednostavljivanja, trivijalizacije i međusobnog miješanja istočnjačkih duhovnosti. To se, dakako, događa zato da bi se često nestrpljivim, neproduhovljenim, neusredotočenim i površnim Zapadnjacima istočnjačka duhovnost mogla prodati poput svakog drugog proizvoda.

Trend trivijalizacije i komercijalizacije istočnjačke duhovnosti

U svom nerazblaženom i izvornom obliku, istočnjačka duhovnost često nam se čini previše strogom, restriktivnom, dugotrajnom i napornom. Zato ju je, poput svakog drugog proizvoda potrebno prilagoditi masovnom tržištu tako što ćemu ju razblažiti do neprepoznatljivosti i od nje zapravo napraviti parodiju istočnjačke duhovnosti.

“Uvoz” istočnjačke duhovnosti na Zapad ponekad iznjedruje i pozitivne promjene. Tako je, primjerice, buddhizam u nekim slučajevima na Zapadu postao društveno angažiraniji, dinamičniji, svjetovniji i manje dogmatičan u smislu individualne potrage za putom do prosvjetljenja.

Ipak, ljudi koji posjećuju razne duhovne učitelje trebali bi uvijek prvenstveno obratiti pažnju na dvije stvari: 1) pokušava li im njihov duhovni učitelj nešto prodati umjesto prenijeti znanje; 2) predstavlja li njegovo naučavanje razvodnjenu verziju originalnog istočnjačkog učenja koja je “dizajnirana” iz isključive svrhe da ne bude prenaporna i prekomplicirana usputnim konzumentima. Ako je ovo dvoje slučaj – tada znate da nešto nije u redu.

Što je “bijesna joga”?

Ovim rantom o razblažavanju i komercijalizaciji istočnih religija na Zapadu dolazimo i do današnje glavne teme. Naime, nedavno sam na internetu doznao kako ovih dana u Americi sve popularnija postaje jedna vrsta joge koju zovu “bijesnom jogom”. Ispitajmo pobliže o čemu se zapravo radi, pa ću vam zatim izreći i svoje mišljenje o ovom fenomenu.

Tzv. “bijesna joga” u raznim se internetskim člancima na koje sam naišao najčešće predstavlja kao suvremena joga za ljude koji nemaju strpljenja za dugo i naporno koncentriranje i sjedenje u tišini, te kao idealno sredstvo koje aktivnim sudionicima modernog društva može poslužiti kao ispušni ventil za rješavanje frustracija.

Ovu je vrstu “joge”, čini se, izmislila Amerikanka Ashley Duzich iz Houstona koja, inače, radi kao voditeljica lokalnog wellness centra. O ovom novom tipu duhovno-tjelesne vježbe Ashley je izjavila da je to “praksa koja uključuje vježbe disanja, rastezanja, mudre, joginske pozicije i obilje lošeg humora.” Nadalje, “joga zapravo znači ‘jedinstvo'”, kaže Ashley: “Jedinstvo sa samima sobom. A za neke ljude to [jedinstvo] ne podrazumijeva uvijek super mirno provođenje vremena i usredotočenost na disanje.”

Na što se onda “bijesna joga” zapravo svodi? Na izvođenje raznih vježbi rastezanja koje nalikuju na joginske pozicije, no pri tom frustrirani sudionici ne vježbaju u tišini već iz sveg grla urlaju sve što bi nekome tko ih je tog dana raspizdio željeli reći u lice. No, umjesto da se sa svojim problemima u međuljudskim odnosima suoče uživo i na konstruktivan način, polaznici bijesne joge urlaju o svemu što ih muči prilikom rastezanja u prostoru u kojem se osjećaju sigurnima i zaštićenima. U toku ovih seansi postoje i pauze za vrijeme kojih svi piju hladnu pivu.

No, uza sve ovo, Ashley ističe kako je “bijesna joga” ipak apsolutno “ozbiljna” praksa koju kod nje predaju instruktori s preko 200 sati iskustva u vježbanju joge.

“Bijesna joga” kao apsurdna suprotnost jogi

Dakle, za početak, potrebno je istaknuti kako riječ “joga” dolazi od sanskrtskog glagolskog korijena “YUJ”, koji znači niz stvari: povezati, podčiniti, primijeniti, obuzdati, zavezati, pripojiti i slično. Sam izraz joga (koji može označavati i “omču za vezanje životinja”) točnije se prevodi kao obuzdavanje, podčinjavanje i vezanje nego li kao jedinstvo, jer je glavni zadatak i hinduističke i buddhističke joge “obuzdati” vlastiti um. A što zapravo znači “obuzdati ili podčiniti” vlastiti um, kao da ga vežemo omčom? To znači smiriti vlastiti um postizanjem usredotočenosti i koncentracije, pritom odstranjujući sve suvišne emocije i misli.

Drugim riječima, Ashleyina “bijesna joga” u nikojem smislu ne može biti smatrana jogom, jer promašuje glavnu poantu joge kao prakse. Zapravo, sva ona istezanja tijela po kojima je joga na Zapadu najpoznatija potpuno su sekundarne prakse, dok je prva i osnovna stvar joge postići higijenu i disciplinu uma, a time i superiornu koncentraciju.

Naravno, i u hinduizmu i u buddhizmu potpuno je smiješno govoriti o vježbanju joge uz ispijanje alkohola jer joga se izvodi potpuno bistrog i staloženog uma kako bi se postigla maksimalna koncentracija i “jasnoća uvida”. Jednako tako, jedna od najvećih smetnji na putu stjecanja smirenosti, koncentracije i duhovnog uvida smatrju se bijes, razdražljivost i kompulzivno reagiranje vođeno emocijama. Ova mentalna stanja zamućuju svijest bar jednako kao alkohol, i svrha joge je upravo obuzdavanje ovakvih osjećaja. No, naravno, Ashley svoje praktikante aktivno potiče da se povode za svojim frustracijama i bijesom te da ih glasno izražavaju.

Drugim riječima, njezina “bijesna joga” jednako je joga kao i boks. Nije.

Prepoznajte šarlatane. Ne dajte im svoj novac i povjerenje.

“Bijesna joga” je savršen primjer načina na koji zapadnjački konzumerizam preuzima određene elemente istočnih religija a zatim ih izobličuje i trivijalizira, pritom ih i dalje predstavljajući kao “pravu duhovnost”. To se, kao što vidite, čini na taj način da se iz istočne duhovnosti uzme nekoliko nasumičnih elemenata i naziva (joga, mudre…), zatim ih se ogoli od izvornog konteksta (s posebnim naglaskom na odbacivanje bilo kakve misaone discipline, posvećenosti i koncentracije), a zatim takvu praksu poveže s nekim općim self help postulatom koji će privući mase nezadovoljnih i frustriranih pojedinaca koji traže instant-rješenje za svoje probleme (“Aktivno izbacimo stres”).

Na žalost, svrha ovog i sličnih projekata nije približavanje “istočnjačke duhovnosti masama”, kako se to često predstavlja u medijima. U “bijesnoj jogi” nema više baš ničega od izvorne joge što bi vrijedilo nekome približiti. No, dakako, obećanje mrve “istočnjačke mistike” uvijek se odlično odražava na bankovnom računu organizatora.

“Bijesna joga” svoje sudionike zapravo potiče na duhovnu nedisciplinu, razmaženost i egoistično stavljanje vlastitih frustracija na pijedestal. Na ovaj način, svakome tko traži duhovno smirenje ili pobjeđivanje vlastitih frustracija, prakse poput “bijesne joge” mogu samo štetiti. Za duhovni bi napredak njezinih sudionika čak i boks vjerojatno bio nemjerljivo konstruktivnija opcija.

Stoga, još jednom ponavljam – ako vas zanima egzotična duhovnost, o njoj se ne uči od raznih samoprozvanih učitelja, već prvenstveno iz stručne akademske literature. Tek dobrog potkivanja u teoretskoj strani ovih praksi, bit ćete dovoljno iskusni da vas ne namagarči prvi šarlatan u sariju na kojeg putem naiđete.

***

Preporučeni tekst: Uvod u glavne grane buddhizma: hīnayānski buddhizam (dio 1/5)