Potonuće Titanica do danas je zapamćeno kao jedna od najvećih pomorskih nesreća svih vremena, usprkos tome što ovaj tragični događaj zasjenjuje dosta drugih još većih i pogubnijih potonuća putničkih brodova.

Primjerice, službeni podaci govore o 1517 smrtno stradalih na Titanicovom prvom i posljednjem prekomorskom putovanju 1912. godine. To je svakako užasavajuća brojka, no 1948. godine potonuće kineskog broda Kiangya usmrtilo je između 3 i 4 tisuće ljudi, a 1987. je u stradanju filipinskog broda Doña Paz umrlo gotovo 4400 osoba (da izdvojimo samo neke). Osim toga, Titanic sa svojih 269 m dužine i 52.310 tona težine nije ni približno najveći ikad potopljeni brod.

Pa, u čemu je onda stvar? Zašto cijeli svijet do danas pamti Titanicovu tragediju kao “majku svih pomorskih katastrofa”? Stvar je u tome što je sami RMS Titanic u vrijeme svoga putovanja predstavljao za cijeli Zapadni svijet.

Ozračje nade, optimizma i samouvjerenosti u snagu čovjeka uoči 1. svjetskog rata

Vidite, godine 1912. u punom je jeku bila ekspanzija tehnološkog razvoja i proizvodnje kolosalnih razmjera, danas poznata pod nazivom “2. industrijska revolucija”. U to vrijeme, od 1870. do 1914., Zapad je doživio enormnu ekspanziju i nadogradnju već postojećih tehnologija kao i razvitak novih tehnoloških dostignuća, što je doprinijelo stvaranju i korištenju dotad neviđeno moćne mašinerije, kao i pravom početku industrijske proizvodnje. Onodobni revolucionarni pronalasci poput motora s unutarnjim sagorijevanjem, električne žarulje i telefona počeli su ljudima s početka 20. stoljeća davati dojam da čovječanstvo ovladava silama prirode, prelazi ograničenosti vlastitih ljudskih tijela i po prvi puta u ljudskoj povijesti postaje gospodar svoje sudbine.

Ovom je dojmu općeg optimizma, povjerenja u veličanstvenost ljudskih ostvarenja i potpunog pouzdanja u moć tehnologije u vrijeme potonuća Titanica svakako doprinijelo i to što svijet tad još nije bio upoznao strahote I. svjetskog rata. Svjetski rat je, naknadno se shvatilo, bio moguć upravo zbog silnog razvoja tehnologije koja je omogućavala komunikaciju na daljinu te brzi transport velike količine ljudi na bilo koji kraj zemlje, kao i povećanu razornu moć oružja. Stoga je pojava ratnog razaranja uništila onodobne iluzije o premoći i izbavljenju čovječanstva putem moderne tehnologije. Štoviše, Veliki Rat je zapravo označio početak trenda demonizacije tehnologije i straha od daljnje ekspanzije tehnološke sile.

No, prije nego li je I. svjetski rat do kraja skrhao ljudske tlapnje, tu je bio THE brod – RMS Titanic – koji je započeo proces urušavanja tehnoloških snova.

Titanic – nesuđeni simbol pobjede tehnologije nad prirodom

Vidite, Titanic je u ono vrijeme cijelom svijetu bio predstavljen kao do tad neviđeno čudo tehnike – brod toliko ogroman, brz, moćan i luksuzan da se niti jedno drugo plovilo nije s njime moglo mjeriti. Zato su ga tisak i javnost ubrzo počeli nazivati “Nepotopljivim brodom”. Titanic, kao takav, bio je pravi simbol i čisto utjelovljenje ljudske vjere u ovladavanje strašnim silama prirode (u ovom slučaju oceana). Ondašnje ozračje u javnosti, ako je suditi prema sačuvanim novinskim člancima, gotovo kao da je izražavalo vjeru u početak novog razdoblja ljudske povijesti u kojem će čovjek, pomoću snage svojih strojeva, postati nešto poput božanstva na Zemlji, i kome će biti podložene sve prirodne sile.

Upravo iz tog je razloga vijest o potonuću navodno “nepotopljivog” broda 1912. godine bila dočekana s tolikim šokom i nevjericom. Prvotna reakcija dijela tiska na vijest o potonuću Titanica bila je osporavanje same tragedije i plasiranje tvrdnji poput onih da brod uopće nije potonuo, da je potonuo ali da nije bilo ljudskih žrtava, ili da su same žrtve minimalne.

Ovaj događaj potresao je Zapad jer je poslužio kao otrežnjenje od snova o nepobjedivosti tehnologije. Šok te spoznaje bio je toliko velik da njegov utjecaj na javno mišljenje osjećamo sve do danas, kada Titanic pamtimo kao najveću pomorsku tragediju svih vremena, iako on to, realno, nije! Razmislite o tome koliki je utisak ovaj krah kolektivnih snova o nepobjedivosti Čovjeka morao prouzročiti kad sve do danas generacije novih ljudi slušaju urbanu legendu o Titanicu i o najvećoj pomorskoj nesreći u povijesti, ili pak o tome gledaju na filmu!

Iste stare zablude?

No, u 21. stoljeću na “tkivu” čovječanstva ponovno raste ista stara metastaza negdašnjih zabluda. I današnje doba iPhoneova, interneta, vibratora, master kartica, trgovačkih centara, droneova i svih vrsta najnovijih transportnih i komunikacijskih tehnoloških čuda nanovo je uspjelo uvjeriti čovječanstvo u vlastiti trijumf nad prirodom i prirodnim poretkom. Stoga nije nimalo neočekivano da se upravo danas, u 21. stoljeću, nastoji isprati ljaga kojom je obraz čovječanstva ukaljalo katastrofalno potonuće Titanica.

Kome se dokazijemo??

Tako se već nekoliko godina šuška o izgradnji novog Titanica koji bi bio vjerna kopija originalnog broda, a svojom bi mnogo dužom putanjom obuhvaćao i rekonstrukciju puta kobnom rutom kojom je putovao njegov nesretni prvijenac. Drugim riječima, iako bi ovaj brod trebao ploviti na ruti od Dubaija Do New Yorka, putem bi prošao i prvotnom rutom koja je podrazumijevala i polazak iz Southamptona k Velikoj jabuci.

Iz svega ovoga vidimo da se ljudi upetljani u ovaj projekt imaju potrebu nekome ili nečemu dokazati. Kao da nam ovim projektom govore: “U 1912. Čovjek još nije bio dovoljno moćan da bi trijumfirao kao pobjednik nad prirodom i sudbinom, ali, pizda mu materina, mi to danas JESMO, i planiramo to i DOKAZATI, i to pred cijelim svijetom!”.

Ovih dana tako smo mogli doznati i konkretnu godinu isplovljavanja Titanica 2, što je i bio “okidač” za pisanje ovog povijesnog ranta. Novi bi Titan trebao zaploviti prema Americi 2020. godine, a cijeli projekt vodi neki australski lovator, poslovnjak i političar Clive Palmer.

No, iako Palmer najavljuje da će Titanic 2 biti u svemu maksimalno vjerna kopija prvog broda, također izvještava i kako ne namjerava ponoviti greške koje su dovele do katastrofe 1912. Tako će novi brod imati dovoljan broj čamaca za spašavanje, bit će ispravljeni dizajnerski propusti u potpalublju koji su doveli do nezaustavljivog poplavljivanja Titanica, a ovaj će brod biti opremljen i najmodernijom navigacijskom radarskom opremom.

Pa ipak, pa ipak… Ovo je 2018. godina, i osobno nisam uvjeren da će ovo putovanje, ukoliko ikad bude ustvareno, proći nedužno. Zanima li vas moje mišljenje zašto tako vjerujem?

Moja tmurna predviđanja i kalkulacije

Novi Titanic će, kad se jednom pobjedonosno pojavi na nekom doku, gotovo sigurno ponovno izazvati iste simboličke asocijacije kao i prvi brod. Bit će to simbol moći Zapada i njegove tehnologije! Čak i više od toga – bit će to šansa da se izgladi jedno veliko i esencijalno razočaranje u moć tehnologije iz prošlosti. Stoga će mnogim protivnicima kapitalizma i Zapada biti vrlo privlačna meta.

Ako bih stavio pare na ikakvu okladu o potonuću novog Titanica, okladio bih se da će na njemu prilikom predstojeće djevičanske plovidbe biti pokušan teroristički napad! Razmislite malo. Postoji li bolji način za slamanje kolektivnog zapadnjačkog duha i samouvjerenosti od ponovnog uništenja simbola njegove premoći?

Nadam se samo da će ljudi upleteni u ovaj projekt doći do istog zaključka do kojeg smo mi ovdje došli danas. Jer, možete se kladiti da će Titanic 2 pobuditi interes svjetskih razmjera i mnoge će oči biti uperene k njemu, a neke od tih očiju pripadat će nimalo bezazlenim pojedincima.

Stoga bi stvarno bilo dobro da Titanic 2 predvidi sve moguće scenarije, pa i predviđanja crna poput ovog. No, ako nas je povijest do sad naučila išta, to je jedna stvar – ljudi nikad ne uče na pogreškama iz prošlosti.

Nadam se da sam u krivu.

***

Preporučeni tekst: Najveća hrvatska pomorska tragedija: I mi, na žalost, imamo svoj “Titanic”