Čelični živci, magareća upornost i izvanredno strpljenje osobine su važne za svakoga znanstvenika, jer znanstvena se istraživanja često sastoje od beskonačnog niza pokušaja i pogrešaka, ili pak od promatranja i mjerenja bolno sporih procesa. No, jedan je “vudreni” australski profesor još prije mnogo desetljeća pomaknuo granicu definicije strpljenja, pokrenuvši ono što je danas poznato kao najdugovječniji znanstveni eksperiment u dosadašnjoj povijesti!
Početak eksperimenta
Učo o kojem je riječ zvao se Thomas Parnell, a bio je profesor fizike na Sveučilištu Queensland u australskom gradu Brisbaneu. Znanstveni eksperiment koji se bez prekida provodi već 91 godinu profesor Parnell pokrenuo je zbog svojih učenika.
Naime, jednog nastavnog dana, davne 1927. godine, u predavaonici profesora Parnella načela se tema o agregatnom stanju katrana.
Iako se katran na sobnoj temperaturi doima poput krute tvari (od njega se radi i beton), profesor Parnell zagrijao je komad ove supstance stavio katran u zapečaćeni lijevak te je zatim iduće tri godine proveo čekajući da se katran u potpunosti “slegne” unutar zatvorenog lijevka. Kada se to napokon dogodilo, otvorio je lijevak i počeo mjeriti koliko će dugo katranu trebati da poput tekućine počne kapati iz lijevka, bez ikakve daljnje ljudske intervencije.
Dosadašnji tijek eksperimenta
Svrha ovog i danas trajućeg eksperimenta jest izmjeriti gustoću katrana. Rezultati? Prva kap katrana kapnula je iz Parnellovog lijevka čak 8 godina nakon njegovog otpečaćivanja. Do danas je, 91 godinu nakon početka eksperimenta, iz lijevka kapnulo ukupno devet kapi katrana. Na temelju toga, znanstvenici su bili u mogućnosti procijeniti da je viskoznost katrana oko 230 milijardi puta veća od viskoznosti vode.
Prva kap katrana kapnula je iz Parnellovog lijevka 1938. godine a druga devet godina kasnije, 1947. godine. Profesor Parnell doživio je tek pad tih prvih dviju kapi, no njegov eksperiment je, nakon Parnellove smrti 1948. godine, nastavio njegov kolega matematičar s istog sveučilišta, profesor John Mainstone. On je živio do 2013. godine te je uspio zabilježiti pad idućih šest kapi katrana. Za sad posljednja (sveukupno deveta) kap pala je 2014. godine, pod nadzorom trećeg provoditelja eksperimenta, profesora Andrewa Whitea.
Nevjerojatni peh!
Ono što je posebno zanimljivo jest to da je ljude zadužene za ovaj eksperiment pratio nevjerojatan peh što se tiče svjedočenja samom padu iduće kapi katrana. Naime, baš nitko nije osobno svjedočio samom trenutku pada prvih osam kapi, a pad devete kapi bio je “pokvaren” zbog tehničkih poteškoća.
Nakon što se nekako dogodilo da baš nitko nije uspio biti prisutan u prostoriji s lijevkom u trenu pada prvih sedam kapi, prilikom priprema za pad osme kapi katrana 2000. godine, uz sad već legendarni Parnellov lijevak čak je bila postavljena i snimateljska oprema kako bi zabilježila “povijesni trenutak” obrušavanja osme kapljice. No, kamera se, nevjerojatno ali istinito, pokvarila i nije uspjela zabilježiti ovaj događaj. Pad devete kapi pokvarilo je pak mijenjanje spremnika u koji su kapale kapi katrana, zbog čega se deveta kap nasilno odvojila iz lijevka.
Zaključak
Pad jubilarne desete kapi očekuje se negdje tijekom 20-ih godina 21. stoljeća, a trenutno se radi na live streamu kako bi znatiželjnici iz cijelog svijeta mogli u svakom trenu uživo promatrati napredak oblikovanja iduće kapi putem interneta.
Nemoguće je točno predvidjeti koje će se točno godine dogoditi pad desete kapi, jer na to utječu mnogi promjenjivi čimbenici poput temperature i smanjenja pritiska u lijevku od smanjujuće količine preostalog katrana.
Ovaj ludi eksperiment uvršten je u Guinnessovu knjigu rekorda kao najdugotrajniji znanstveni eksperiment u povijesti, a procjenjuje se kako u Parnellovoj posudi ima dovoljno katrana da se eksperiment nastavi tijekom još bar idućih stotinu godina.
***
Preporučeni tekst (LINK): Najduža glazbena izvedba u povijesti trajat će cijelih 639 godina!
