Rijetko ostajem bez riječi kada trebam početi pisati o nekoj temi. Pa ipak, evo me ovdje, pred sablasno praznom stranicom, nakon gledanja čehoslovačkog nadrealnog filma Valerie i njezin tjedan čudesa. Najistinitija recenzija ovog filma bila bi zaista: “Morate ga pogledati sami, jer radi se o jednom od najčudnijih filmova koje sam gledao.” No, naravno da takav opis ne može zadovoljiti ni vas ni mene, pa ću se zato u nastavku svim silama potruditi bar vam nekako opisati zbunjujući košmar koji se krije iza ovog naslova.
Kao prvo – kakva je vrsta filma Valerie i njezin tjedan čudesa? Recimo to ovako: Valerie sjedinjuje elemente fantastike, erotskog filma, nadrealnog art filma, moderne bajke, psihoanalitičkog uratka i horora. Sve jasno? Ok, idemo dalje!
Valerie i njezin tjedan čudesa
Ovaj čudan film snimljen je 1970. godine u Čehoslovačkoj pod originalnim naslovom Valerie a týden divů, a cjelokupna estetika, motivi i narativna konstrukcija filma radikalno su drugačiji od onoga na što nas je navikao Hollywood.
Vrlo mi je žao što u tijeku brzinskog istraživanja povijesti ovog filma nisam bio u stanju naći neke od prevedenih filmskih kritika iz vremena kad se Valerie prvi put prikazala u kinima, jer poprilično sam siguran da je ovaj film svojevremeno morao sablazniti europsku filmsku publiku. Štoviše, pitam se na kakve bi reakcije javnosti Valerie naišla da je po prvi put javno prikazana 2019. godine. Vjerujem da ni danas kritike ne bi bile posve nedužne, s obzirom na to da se film vrlo odvažno bavi temama poput incesta, dječje seksualnosti, silovanja, vampirizma i antiklerikalizma.
– Što se u ovom filmu zapravo događa?! – Može li neko lakše pitanje?
Dakle, o čemu se radi u Valerie? To je vrlo, vrlo komplicirano pitanje, jer radnja ovog filmskog uratka slijedi istu strukturu kakvu imaju snovi, što znači da je priča ispričana na nelinearni način, uz mnogo pretapanja značenja i motiva te uz namjerno zamućivanje simbolike. Kroza cijeli film, imena, motivacija i međuljudski odnosi glavnih likova svaki se čas mijenjaju na posve nelogične načine, a motivi na ekranu se smjenjuju naizgled potpuno nasumično. Ovaj film tako više liči na nečiji delirij ili noćnu moru nego li na planski rađeni filmski uradak, no to je jedna od Valerieinih glavnih čari.
Radnja prati trinaestogodišnju djevojku Valerie koja živi sa svojom uštogljenom i tradicionalnom bakom u malom ruralnom gradiću negdje u Čehoslovačkoj. Lopov po imenu Orao jednog dana ukrade Valerieine naušnice, no istog se dana pokaje i vrati joj ih, zbog čega biva okrutno kažnjen od svog gospodara, stanovitog Oficira, koji svojim izgledom podsjeća na Nosferatua ili kakvog drugog deformiranog vampira.
U mjestašce istovremeno stiže i glumačka trupa, kao i povorka svećenika koji imaju običaj bičevati se i paliti ljude na kolcima. Valerie shvati da se u njoj bude osjećaji za mladog Orla, dok demonski Oficir, poznat i pod imenom Lasica, posjećuje Valerieinu baku i nudi joj podariti vječnu mladost u zamjenu za kuću u kojoj ona i Valerie stanuju.
Vampiri, incest, smrt, uskrsnuće, silovanje i progon vještica
Na ovom mjestu u radnji stvari se dodatno kompliciraju, a film sve više i više tone u nadrealan snovit ugođaj. Valerie doznaje da su ona i Orao možda brat i sestra, a također doznaje i da joj demonski Oficir/Lasica, sad poznat i pod imenom Richard, moguće njezin otac. Valerie je istovremeno progonjena novootkrivenim seksualnim osjećajima koji je u jednom trenu vuku prema Orlu, u drugom prema lokalnoj djevojci Hedvigi, a u jednom trenu i prema njezinom potencijalnom ocu vampiru. U međuvremenu, Valerie pokuša silovati jezivi svećenik po imenu Gracian, koji je, Kao i Richard, nekad bio ljubavnik Valerieine bake. No, Valerie se spašava od silovanja progutavši čarobni biser koji joj je Orao poklonio, nakon čega se svećenik, progonjen krivnjom, odluči objesiti.
Lasica/Richard nakon toga pretvori Valerieinu baku u vampiricu. Ona se u svojoj pomlađenoj verziji useli u Valerieinu kuću kao njezina daljnja rođakinja, te povampirena baka i Richard počnu ubijati ljude, orgijati i vrebati Valerie i Orla, jer trebaju njihovu mladu krv da bi preživjeli. U međuvremenu doznajemo da Gracian, iako se objesio, ipak nije mrtav, pa on pred cijelim gradom optuži Valerie da je ona vještica koja ga je pokušala zavesti te ju mještani odluče spaliti na kolcu, no ona opet pobjegne progutavši čarobni biser.
Do kraja još vidimo i kako je vampir Richard vjerojatno Valeriein otac. Ona ga natjera da proguta čarobni biser, nakon čega on počne poprimati obličje lasice i običnog čovjeka. Valerieina baka vraća se u svoje prvobitno stanje i naizgled se ne sjeća da se povampirila. Odnekud stiže kočija u kojoj su Richard u svom ljudskom obliku i Valerieina majka za koju se do tad mislilo da je mrtva. Likovi se zajedno sele u šumu, gdje djevice i mladići plešu oko Valerie koja u zadnjoj sceni naposljetku osamljena liježe u svoj krevet usred šume.
Film koji bi zanimao Freuda
Kao što vidite, iako sam vam u osnovnim crtama prepričao što se događa u filmu, time uopće nismo razjasnili o čemu se ovdje uopće radi. Pokušati prepričati radnju Valerie jednako je pokušaju prepričavanja radnje vlastitog posebno psihodeličnog i pomaknutog sna. No, ovaj film je, kad pobliže proučimo njegovu simboliku i motive, doista i predviđen za tumačenje putem Freudove psihoanalitičke metode, bar ako želimo nazrijeti dio njegove unutarnje logike.
Kao prvo – potrebno je uočiti da se većina motiva samog filma vrti oko djevojačke seksualnosti. Mnoge naoko nasumične scene imaju eksplicitnu seksualnu simboliku, poput scene u kojoj Valerie iz prikrajka primatra lokalne djevojke koje iz jezera rukama vade ribe, ili lokalne seljane okupljene oko pijevca. Tu je i prizor djevojaka koje se razdraženo valjaju po deblima oborenog drveća, a Valerie u jednom trenu bere cvijet umrljan kapljicom krvi, što je očit simbol gubitka nevinosti.
Kad u obzir uzmemo ovo, pretpostavljam da bi cijeli film trebalo shvatiti kao Valeriein san koji ukazuje na nekoliko važnih stvari iz njezinoga stvarnog svijeta (koji u filmu uopće nije ni prikazan). Kao prvo, izgleda da prizori prolivenoga kaleža vina i cvijeta umrljanog krvlju, povezanih s Valerieinom privlačnošću prema lopovu, sviraču i glumcu Orlu ukazuju na to da je Valerie u stvarnom svijetu nedavno izgubila nevinost, moguće s mladićem kojeg predstavlja Orao u snu. Ovoj tezi u prilog ide i to što više puta tijekom filma zbor mladih djevojaka Valerie pjeva stihove: “Laku noć, crnokosa djevojko! / Kad se probudiš, ne razotkrivaj svoju tajnu.” Koja je to Valerieina tajna? Ne zna se, no iz konteksta sna možemo pretpostaviti da se radi o tajni seksualne prirode koju mlada djevojka treba prikriti od svoje okoline, i zbog koje osjeća neodređenu krivnju.
Društvena stigma i mračna strana seksualnosti
No, uzevši u obzir i scenu u kojoj svećenik Gracian pokuša silovati djevojčicu, može se konstruirati i puno mračnije tumačenje prema kojem je Valerie na javi seksualnost prvo upoznala prisilno, zbog čega u svome snu svaki ljubavni odnos između likova biva tabuiziran i prožet nelagodom. Tako Valerie voli Orla, no zbog toga se osjeća krivo jer je on u snu njezin navodni brat. Djevojka Hedvika s kojom se Valerie upusti u lezbijski odnos iznimno je nesretna sa svojim mužem, a seks s Valerie ju “izliječi” od posljedica napada vampira. Valerieina baka i Richard također su svojevrsni ljubavni partneri, no konstantno pokušavaju usmrtiti jedno drugo kako s nikim ne bi trebali dijeliti svoju demonsku strahovladu.
Sve ovo ukazuje na to da psiha mlade Valerie ima neke iznimno represivne asocijacije kad je seks u pitanju, pa možemo pretpostaviti da je njezino prvo seksualno iskustvo ili bilo iznimno negativno (silovanje?), ili iznimno neugodno (s mladim Orlom?), no svakako se čini da je Valerie zbog svojeg prvog seksualnog iskustva bila osuđena od strane društva. Na to jasno ukazuje to što ona u snu svoju baku i Richarda/oca prvenstveno susreće u liku vampira koji se hrane njezinom mladom krvlju. Ovo bi moglo značiti da je Valerie na javi bila kažnjena zbog toga što je postala djevojkom, a ona je to shvatila kao ljubomoru odraslih autoritarnih figura na njezinu mladost, zbog čega su autoritarne figure u snu poprimile oblik jezivih bića koja žeđaju za mladom krvlju.
Također, ne treba zaboraviti ni scenu u kojoj svećenik s mještanima pali Valerie na kolcu kao vješticu jer “ga je pokušala zavesti”, dok mu se ona ruga u bradu i naziva ga lažljivcem. Ovo bi također išlo u prilog tumačenju prema kojem je Valerie moguće bila javno prekorena zbog svoje novootkrivene seksualnosti, u čemu je ona vidjela samo zlobu i zavist starijih.
Nužno prožimanje Erosa i Thanatosa
Film ima još pravo obilje psihoanalitičkih motiva koje bi se dalo istraživati do preksutra. Primjerice, Valerie u jednom trenu postaje neugodno bliska s vampirom Richardom koji se, nakon što ga ona nahrani krvlju kokoši iz vlastitih usta, prometne u njezina oca, što svakako načinje neke Freudove teze o Elektrinom kompleksu kod ženske djece. Također, vampiri se mogu poistovjetiti s Freudovim konceptom želje za smrću i silama ljudskog Ida, a svojevrsna opozicija njima je lik djevojke s košarom cvijeća koja bi mogla biti Freudov Eros, suprotnost Thanatosu (smrti). Posebno je zanimljivo što u jednoj sceni vampir Richard iz kočije baca bijelo cvijeće, a ista djevojka s košarom skuplja to cvijeće po putu, što bi moglo ukazivati na neraskidivu povezanost Erosa i Thanatosa, želje za životom i želje za smrću, u ljudskoj podsvijesti.
Pa ipak, koliko god analizirali ovaj film, vjerujem da nikad nećemo do kraja odgonetnuti svaku pomaknutu i nadrealnu scenu koju nam on servira. Ovaj film svakako bih preporučio prvenstveno ljubiteljima apstraktnijih art filmova, ljudima u potrazi za najčudnijim filmskim ostvarenjima, kao i ljudima koje blisko interesiraju snovi i psihoanaliza. Valerie jest vrlo zbunjujuće gledalačko iskustvo, no njegova bajkovita atmosfera, ludi likovi i predivno snimani kadrovi će vas, jednom kad se otisnete u Valerieinu podsvijest, jednostavno prikovati za ekran.
***
