Gotovo je prava umjetnost namjerno proizvesti film toliko sulud, idiotski i besmislen da ga ljudi požele gledati upravo zbog tih karakteristika. Takvi filmovi postižu sličan efekt kakav su prije na cirkuskim sajmovima postizale ljudske nakaze u kavezima. Ne želite ih vidjeti, gade vam se, no ipak ćete zaviriti ispod šatorskog krila te se čuditi i ismijavati grotesknost sulude atrakcije, pritom se zabavljajući do besvijesti. Upravo je takva i filmska abominacija poznata pod imenom Mutant Girls Squad!

Umijeće proizvodnje filmskog smeća – razlika između amaterske i profi razine

Film najpoznatiji po engleskoj inačici svoga naslova, Mutant Girls Squad (iliti “Odred mutiranih djevojaka”) snimljen je 2010. godine. Podijeljen je na tri dijela, a svaki dio režirao je drugi čovjek: Noboru Iguchi, Yoshihiro Nishimura ili Tak Sakaguchi. Ova trojica luđaka su, izgleda, zajedničkim snagama odlučili napraviti najsuludiji, najdegutantniji i najimbecilniji akcijski film svih vremena, i to im je dobrim dijelom pošlo za rukom, jer njihov je uradak nešto što se doista ne viđa svaki dan. Film je to toliko pretjeran i besmislen da se gleda razjapljenim ustima.

Pritom ovakvo filmsko ostvarenje zapravo treba strogo odijeliti od ostvarenja tipa A Nymphoid Barbarian in Dinosaur Hell kojim smo se bavili prošli tjedan. Jer, dok je Nymphoid Barbarian film koji je također očito sniman s namjerom da bude šund, krajnji rezultat je film koji je ispao barem 20 puta gori nego li je to itko namjeravao, zbog apsolutnog amaterizma i neprofesionalnosti u svim aspektima produkcije. Mutant Girls Squad, s druge strane, također svjesno nastoji biti loš i besmislen, no u krajnjem se rezultatu, ma koliko on degutantan bio, vrlo jasno ogleda posvećenost, profesionalnost i stručnost produkcijskog tima iza njega. Ljudi koji su radili na Mutant Girls Squad predano su i profesionalno radili na proizvođenju ovakvog filma, namjerno koristeći svoj nesumnjivi filmski talent za stvaranje smeća!

Rezultat je estetski i idejno potpuno sulud ali i nesumnjivo zanimljiv i fascinantan filmski uradak.

Radnja? Da, ima radnje!

Film bi se mogao opisati kao sat i pol scena kasapljenja i komadanja ljudi od strane tima japanskih školarki koje posjeduju unikatne i neobjašnjive tjelesne deformacije.

Sve počinje na šesnaesti rođendan školarke Rin koju maltretiraju njezine razredne kolegice. Kad dođe kući, roditelji joj saopćavaju da je dovoljno stara kako bi saznala istinu o sebi – a to je da je ona mutant. Rin ima posebnu sposobnost prizivanja neke vrste mesnato-metalne rukavice s pandžama na svojoj ruci, kojom se vrlo učinkovito može braniti i napadati. No, ona je, naravno, isprva užasnuta otkrićem o svojoj pravoj prirodi, bar sve do trena kad na njezinu rođendansku proslavu upadne tim specijalaca naoružanih navlakama za nos u obliku penisa koje pucaju metke (??). Ta jedinica istrebljivača mutanata masakrira njezine roditelje, no to u Rin potpuno probudi njezinu mutantsku snagu te ona počne ubijati sve na svome putu.

Uskoro Rin predanoj masovnom masakru pronađu pripadnice posebnog tima mutiranih djevojaka koje treniraju ne bi li se oduprle tiraniji ljudi koji ih proganjaju i ubijaju kao zvijeri. Rin postane jedna od njih, usput stekavši nove mutirane prijateljice, koje su, khm, dosta živopisne. Tako djevojke u timu mutanata imaju moći izbacivanja katana iz svojih bradavica, prizivanja deformirane glave vlastitog sijamskog brata (wat!), pretvaranja u mravojeda s krakovima lignje, izbacivanja motorne pile iz rektuma (da, zaista!), odvajanja vlastite glave, i slično.

Rin sa svojim novim prijateljicama započne očajničku gerilsku borbu protiv vlade koja nastoji eliminirati sve mutante. No, nakon što sudjeluje u terorističkom pokolju civila, Rin shvati da je pogrešno ono što odred mutanata radi pod vodstvom sumnjivog gospodina Kisaragija (koji je i sam mutant s moći izbacivanja mesnatog falusoidnog mača iz vlastitog trbuha, a tijekom filma se snažno insinuira da on postupa zlo iz frustracije što mu se njegov mač više ne diže). Anyway, Rin više ne želi sudjelovati u Kisaragijevim terorističkim napadima na ljude i nastoji uvjeriti svoje mutirane prijateljice da osveta i pokolj nevinih nije rješenje za nepravde koje su im nanesene. Tako u odredu mutanata dolazi do podjele, a Rin i par njezinih najvjernijih prijateljica prisiljeno se na smrt boriti i protiv ljudi i protiv mutanata.

Besmisao, krvoproliće, erotika, luđaštvo

Već iz samog opisa radnje da se naslutiti da se radi o potpuno suludom, pretjeranom, besmislenom trash filmu. No, doista ga trebate vidjeti da biste stvarno razumjeli stupanj ludila koji su njegovi tvorci bili spremni prikazati na filmskom platnu.

Ovaj je film čisti primjer nečega što se popularno zove ero guro nansensu estetika. Njome smo se već usputno pozabavili u tekstu o piscu Edogawi Rampou, no za one koji su prelijeni da bi kliknuli na priloženi link valja ukratko ponoviti da Japanska novokovanica Ero Guro Nansensu označava vrstu groteskne, abnormalne estetike u kojoj se miješaju ekstremno nasilje, seksualne perverzije, groteska i bizarni humor. Pojam je moguće prevesti kao Erotic Gore Nonsence, ili – “erotska, krvava besmislica”.

Tako u današnjem filmu imamo sulude, krvave i morbidno urnebesne scene koje su proizvod takve japanske estetike 20./21. stoljeća. Primjerice, tijekom spomenute rođendanske proslave s roditeljima, Rinin otac otkrije kćeri da je ona mutant tako što se pred njom počne skidati i pokaže joj vlastite bradavice i međunožje koji zapravo nalikuju na hrpu crvenih, izobličenih, pjevušećih (?) i mesnatih polipa. Ubrzo zatim, napadači ocu odrežu glavu, te ona sleti na Rininu rođendansku tortu, ali njezin obezglavljeni otac i dalje izvodi karate udarce dok glava na torti dijeli Rin savjete.

Ili, imamo i scenu u kojoj Rin, tijekom svoga prvog uličnog masakra kvartovskih ljudi u žaru klanja upadne u lokalnu pekaru i zakrvavi tijesto za kruh pekaru i pekarici. Oni na to apsolutno popizde, te joj se pokušaju osvetiti izvodeći akrobatske borilačke pokrete, na što Rin svojom rukavicom sasiječe pekarovu ženu tako da ju doslovno oblikuje u štrucu kruha načinjenu od mesa (???). 

Tu su, dakako, i nezaboravne međusobne borbe mutantskih školarki. Tako Rininu prijateljicu Yoshie, koja ima sposobnost pretvaranja u križanca između mravojeda i hobotnice, napadnu djevojka koja iz sisa izbacuje mačeve i cura s rektalnom motornom pilom. No, na kraju djevojka s mačevima probije ovu drugu s pilom, dok rektalna pila prvoj djevojci raspoluti glavu. Yoshi se u međuvremenu bori protiv mutanta koji iz svog krvotoka izbacuje vatrene kugle. Uspije ga pobijediti tako da mu svojim krakovima odreže ruke i noge i odleti na njemu kao na privatnoj letjelici u novu borbu.

O bizarnoj estetici ovog uratka

Usprkos svom besmislu, vulgarnosti, idiotizmu i prljavštini koja se u ovom uratku lopatama baca u lice gledatelja, nemoguće je ne vidjeti da film zapravo posjeduje jednu vrlo proračunatu dozu šarma i vizualne estetike.

Kao prvo, sam način snimanja na vrlo je zavidnoj profesionalnoj razini. Većina scena tako nalikuje na kadrove nekog beskrajno bolesnog, šarenog i krvavog glazbenog videa. Dinamični rezovi, kutovi kamere, scenografija, koordinacija pokreta, osvjetljenje – sve je to vrlo, vrlo impresivno i uopće ne djeluje kao da pripada u ovakav filmski uradak. Cjelokupni dojam namjerno se kvari suludom, pretjeranom glumom i wtf specijalnim efektima koji su kombinacija praktičnih i računalnih efekata, tako da na kraju dobivamo film koji nalikuje buncanju ili lošem snu nekog genijalnog luđaka.

Osim toga, ovaj film vrlo je svjestan svoje šund prirode i ne propušta priliku da bi se vrlo otvoreno sprdao na vlastiti račun. Tako se scene mrcvarenja i komadanja ljudskih tijela prekidaju suludim kreveljenjem glumaca i šalama s ispuštanjem vjetrova. No, upravo zahvaljujući svim ovim naoko nepoželjnim osobinama, krajnji proizvod je šund film s velikom količinom, originalnosti, mašte i duha. A to je nešto što se doista rijetko može reći za većinu isforsiranih šund proizvoda!

Zapravo, cjelokupna estetika i izvedba Mutant Girls Squada jako podsjeća na estetiku kakvog krvavog, ludog anime crtića.

Moj savjet vam je da svakako pogledate ovaj film, no pod uvjetom da niste pretjerano gadljivi i da volite nadrealni besmisao u umjetnosti.

***

Preporučeni tekst: WTF Kino: Emperor Tomato Ketchup, japanski film koji je raspizdio svakoga