Večer za pamćenje (poezija)

Kako je danas osvanuo još jedan “punokrvni” ljetni dan, i kako je vaše dežurno škrabalo s Kurziva još uvijek na ljetovanju, i danas želim objaviti tekst u nešto opuštenijem tonu, te s vama podijeliti još jednu svoju pjesmu s motivom mora. Nadam se da ste u trenutnu čitanja ovog teksta udobno zavaljeni u fotelju, doma ili u svome uredu, te da nemate ništa protiv još malo “morskih” stihova.

Pjesma koju vam danas predstavljam nalazi se u rukopisu moje još neobjavljene pjesničke zbirke Razglednica od soli. Većina pjesama okupljenih u toj zbirci pisana je posebnom, eksperimentalnom, “rasječenom” vrst0m stiha. Čita ga se kao i klasičan stih, od početka do kraja reda, usprkos “rasječenosti”, čija je namjena prvenstveno vizualna – on služi za predočavanje efekta sličnog mreškanju svjetlosti na neravnoj površini oceana.

Rasječeni stih može se smatrati i vizualno poostvarenom metaforom podvojenosti pjesničkog subjekta, koja je kao motiv također često prisutna u zbirci. Uz to, ovakav tip stiha vizualno naglašava cezuru (ponekad pravilnu, slogovnu; a ponekad i nepravilnu, isključivo fonetsku).

Pa, ako ste spremni, krenimo zajedno na more!

***
More suton 2
Foto: PxHere
VEČER ZA PAMĆENJE

 

Voda oslobađa               medvjeđe gracioznosti –

Vodi trebam zahvaliti            što naučih lebdjeti.

 

Uranjam u zeleno,            škrgama dišem plavo.

Pupovi tirkiza cvjetaju              u prsima i u oku.

 

Dok nestajem u vodu            okružuje me svijet:

Noga u Indoneziji,                       oko u Pacifiku,

Ruke u Meksiku,                     i srce posred Vira.

 

Mediteran me ziba              u kolijevci od stakla.

 

Gutam cjelov vala,                   a sa njim i latice

Zlatnoga šafrana                    što je pao s neba.

 

***

Preporučeni tekst: Usnuli Posejdon (poezija u prozi za sve koji već sanjaju o moru)

Boemski kutak, Književnost

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.