Agnim ile purohitam

jađnjasya devam rtviđam

hotaram ratnadhatamam

Danas vas vodim na putovanje u daleke krajeve. I to ne samo u prostore udaljene geografski, već i vremenski. Idemo na putovanje u drevnu Indiju, čak 3500 godina u prošlost. Zajedno ćemo istražiti o čemu je u svojoj poeziji jedna tako drevna i tako kulturno napredna civilizacija pjevala prije nekoliko tisućljeća.

Govorit ćemo o vedskom razdoblju indijske civilizacije. To je razdoblje mnogo prije Hare Krišni, i mnogo prije Šive i Višnua. Vede su najstariji sačuvani književni tekstovi Indije, i jedni od najstarijih očuvanih svetih tekstova cjelokupnoga čovječanstva.

Drevna književnost Veda

Prvo recimo nešto općenito o Vedama. To je korpus svetih i obrednih tekstova koji su napisali Indijci Indoeuropskoga porijekla, takozvani “Arijci” (aarya na sanskrtu znači “plemenit”, to je termin kojim su indoeuropski Indijci sami sebe oslovljavali). Istraživači indijske starine pretpostavljaju da je korpus vedskih tekstova mogao početi nastajati još za vrijeme pradavnih migracija Indoeuropljana u Indiju. Općenito se procjenjuje da najstariji slojevi vedskih tekstova potječu iz oko 1500. godine prije Krista, a najmlađi vedski tekstovi su oformljeni oko 500. godine prije Krista.

Vedski korpus sastoji se od četiriju Veda. Prva i najstarija Veda, znana kao Rgveda, sadrži drevnu obrednu poeziju. Druga Veda, Samaveda, sadrži zbirku tekstova za obredno pjevanje. Jađurveda se sastoji od obrednih izreka koje su se izgovarale uz različite obredne radnje. Atharvaveda, najmlađa od svih veda, sadrži magijske formule i izreke te napjeve za kućne obrede).

Svaka od četiriju Veda dalje se dijeli na samhite (zbirke pjesnički oblikovanih svetih izreka), braahmane (tumačenja svetih izreka), aranjake (proto-filozofski komentari i tumačenja rituala i vjerovanja) i upanišade (misaoni komentari i filozofske rasprave o vjerskim pitanjima).

Vjerovanja vedskih Arijaca

Cijela vedska religija bila je usredotočena na obrede, za koje se vjerovalo da održavaju poredak kozmosa. Stoga je obavljati te drevne obrede bila sveta dužnost čovječanstva. Vedski Arijci vjerovali su i da su Vede doslovna, živuća božja riječ, a ne tek zapis božje riječi. Kao takve, ove zbirke svetih tekstova bile su “savršene” i “nepogrešive”, a drevni mudraci su ih “čuli” mentalnim uvidom u božanske sfere. Ovo vjerovanje u nepogrešivost i božansko porijeklo Veda glavni je razlog zašto su se ovi ogromni tekstualni korpusi učili napamet uz pomoću kompliciranih mnemotehnika – od ključne važnosti za uspješno obavljanje rituala bilo je zapamtiti pravilni izgovor svakoga pojedinoga sloga.

Bogovi koje su Arijci štovali bili su uglavnom personificirane sile prirode i personificirane etičke vrijednosti. Tako vedski tekstovi slave bogove Agnija (dosl. “Oganj”), Ušas (dosl. “Zora”), Somu (personifikacija svetog pića some), Suryju (“Sunce”), Indru (bog gromovnik i ratnik), kao i bogove Varunu (bog zadanog obećanja), Mitru (bog ugovora), Aryamana (bog gostoprimstva), i mnoge, mnoge druge. Što se tiče pitanja vrhovnoga boga u velikome vedskome panteonu, sveti tekstovi su svakog pojedinačnog boga štovali kao vrhovnog u himnama namijenjenim njemu. Tako u vedizmu, načelno govoreći, nema više i manje važnih bogova, već samo onih koji se češće i rjeđe spominju u svetim izrekama te češće ili rjeđe zazivaju.

Danas ćemo pokušati obraditi prvu himnu u Rgvedi koja je posvećena bogu Ognju, tj. Agniju. Prevedena s vedskog sanskrta, sveta himna glasila bi otprilike ovako:

Himna Ognju, Rgveda 1.1

Hvalim Ognja, svećenika,

boga žrtve, pravovremenoga žrtvovatelja,

Ljevača obilne žrtve ljevanice.

Ognja neka mudraci

nekadašnji i sadašnji slave.

Neka on dovede ostale bogove ovamo!

Oganj osigurava bogatstvo

koje cvjeta iz dana u dan

odlično, a najviše junačko potomstvo.

Ognju, obredna žrtva

koju okružuješ sa svih strana

neka dospije do bogova.

Oganj je vješt ljevač žrtve i pjesnik,

istinit, najsjajnije slave –

neka taj bog priđe s ostalim bogovima.

Štovatelju, u tome što ti

ćeš Ognju činiti po volji,

tvoja je svrha, mudrače!

Prema tebi iz dana u dan

mi idemo, rasvjetlitelju mraka,

s naklonom i poštovanjem.

prema tebi, sjajnom vladaru žrtava,

blistavom čuvaru poretka,

što se toviš u svom domu.

Kao što je otac svome sinu

pristupačan, ti budi nama, Ognju!

Budi s nama za naše dobro.

Tumačenje himne Ognju

Za razumijevanje ovog drevnog teksta treba uočiti nekoliko stvari. Kao prvo, drevni Indijci svojim su se bogovima obraćali odano i prisno, kako bi ih umilostivili. Od bogova su Arijci najčešće molili materijalnu sigurnost (prisutno u ovoj himni), pobjedu nad neprijateljima, potomstvo, te brojnost stoke i žetve.

Oganj je bio shvaćan kao esencija plamena, te je stoga bio prisutan u obiteljskome kaminu, obrednome ognju za žrtve paljenice, Suncu i toplini. Zato jer se u obredni oganj na prinos lijevao maslac, spominje se da se Oganj “goji”. Također, Oganj se naziva svećenikom jer prihvaća od ljudi žrtvu paljenicu. On je i glasnik bogova jer dimom šalje prinos u božanske sfere te priziva ostala božanstva da svrnu pogled na izvođeni obred.

Ova vrsta religijskog šamanskog pjesništva jedan je od prvih razrađenih pokušaja čovječanstva da prodru u  tajne postanka i funkcioniranja svemira te preokrenu sudbinu sebi u korist. Stoga se Vede cijene kao jedan od prvih i impresivnih testamenta ljudske metafizičke misli.

***

Preporučeni tekst: Predstavljamo vam indijskoga boga marihuane!