Dobrodošli u novi nastavak iz serije tekstova “Turneja po knjižnicama”, putem koje mi je želja čitateljima prenijeti dojmove i iskustva prilikom posjeta baš svih gradskih knjižnica u Zagrebu.
S velikim zadovoljstvom obznanjujem da sam, nakon duljeg vremena pretjerane zaokupljenosti raznim drugim projektima i poslovima, ovih dana konačno ponovno ulovio vremena za posjet novoj knjižnici u našem nizu. Ovog puta zavirio sam u Knjižnicu Božidara Adžije u blizini Kvatrića. U nastavku, prema starom običaju, slijede moje dojmovi o interijeru, izboru knjiga, atmosferi i ostalim aspektima iskustva posudbe u ovoj gradskoj knjižnici.
Izvrsna knjižnica skrivena u neprivlačnoj ljušturi
Počnimo od osnova – gdje se ova knjižnica nalazi i kako je do nje najlakše doći?
Adžijina knjižnica smjestila se na prvom katu zgrade na adresi Trg kralja Petra Krešimira IV. 2 u Zagrebu, a do nje se najlakše dolazi tramvajskim linijama broj 5 i 7. No, također možete i od Kvatrića prošetati u smjeru Trga kralja Petra Krešimira IV, jer ova će vam šetnja oduzeti tek desetak minuta vremena.
Kad se nađete pred ovom knjižnicom, koja se nalazi tik do kultne koncertne dvorane Tvornice, susrest ćete se sa sivim i zapuštenim pročeljem zgrade koja više ostavlja dojam kao da bi se u njom mogli nalaziti sumorni birokratski uredi iz doba socijalizma nego li jedna od zanimljivijih knjižnica u gradu. Ovaj dojam samo se pojačava kad uđete u predvorje zgrade i shvatite da se do knjižnice morate popeti sumornim stepeništem koje vodi do prvog kata.
Međutim, nakon što se nađete pred samim ulazom u knjižnicu, zapazit ćete radikalni kontrast između same biblioteke i socijalističke zgradurine u kojoj se ona nalazi. U knjižnicu se ulazi kroz staklena vrata na automatsko otvaranje, nakon čega se posjetitelj zatekne u knjižnici koja se širi lijevo i desno od ulaza, zaprimajući veliku većinu prostora na prvom katu zgrade.
Prozračnost interijera
Iako se ne radi o jednoj od najsuvremenije uređenih knjižnica u Zagrebu, posjetitelj vrlo brzo shvaća da mu ovdje ništa neće nedostajati. Redovi i redovi velikih drvenih polica strateški su smješteni izduženim prostorom knjižnice tako da između polica ima dovoljno mjesta za normalno prolaženje, što doprinosi neklaustrofobičnom ozračju u interijeru.
Iako samih polica koje su izravno dostupne posjetiteljima ima podosta, Adžijina knjižnica ipak svoj luksuz nenaguranih polica duguje posjedovanju velikoga skladišta. U njemu se gomilaju knjige koje je moguće posuditi tako što signaturu željenog naslova pronađete na nekom od knjižničkih računala i zatim nekog od knjižničara zatražite da vam je donesu iz skladišta.
Ograničen pristup skladištu
Iako je ova biblioteka time profitirala što se tiče elegantnog razmještaja interijera, oni posjetitelji koji (poput mene) najviše vole sami njuškati prekrcanim policama ovdje će se ipak osjećati zakinuti za dio iskustva. Ja sam se, prilikom ovog posjeta, morao zadovoljiti time da tek neprimjetno zavirim kroz vrata skladišta i okinem jednu mutnu fotku mobitelom u trenutku kad nitko od knjižničara nije gledao u mome smjeru.
Međutim, ograničavanje posjetiteljima izravnog pristupa značajnom dijelu svoga knjižnog fonda Knjižnica Božidara Adžije nadoknađuje odličnim izborom stručne literature i beletristike. Štoviše, kad tražim neku knjigu koje nema u većini gradskih knjižnica, najčešće putem online pretraživača doznam da primjerak mogu naći upravo u Adžiji.
Osim beletristike iz značajnijih svjetskih i regionalnih književnosti, stekao sam dojam da se najveća pažnja u izgradnji knjižničkog fonta ovdje posvećuje zbirkama literature iz područja filozofije, povijesti, filologije, medicine i psihologije. Međutim, u zatvorenom skladištu kriju se još svakojaka čudesa koje tijekom svojeg posjeta vjerojatno nisam mogao zamijetiti. Stoga je prije odlaska u ovu knjižnicu svakako usputno prvo istražiti njihovu ponudu u online katalogu KGZ-a.
Dodatne karakteristike
Od dodatnih karakteristika i sadržaja, potrebno je istaknuti i da Adžija posjeduje posebno odijeljen dio knjižnice koji se koristi kao čitaonica u kojoj studenti revno prebiru po stručnoj literaturi. Općenito vrijedi pravilo da, ako ste u potrazi za knjižnicom koja ima dobru kolekciju ozbiljne i stručne beletristike, prvo potražite knjižnice u sklopu kojih postoji čitaonica.
Prostor same knjižnice dosta nalikuje na ogroman dnevni boravak, što treba zahvaliti velikoj količini drvenog namještaja (od glomaznih drvenih polica pa do drvenih vitrina i stolova), kao i nenametljivim no svejedno živim bojama koje prevladavaju prostorom (pod ima neku neutralnu sivo-plavu nijansu, fotelje za korisnike su boje trule trešnje, zidovi su klasično bijeli a drveni namještaj je oker boje). Također, prostor dodatno zanimljivim čine staklene vitrine u kojima se izlažu razne istaknute knjige.
Što sam ovog puta posudio?
Kao i uvijek, ni u ovu knjižnicu nisam otišao tek da bi mi “rit vidjela puta”, već sam i posudio tri knjige koje ću u idućim tjednima iščitavati. Ako mi se ikoja od te tri knjige učini posebno zanimljivom, ili ako zaključim da nekom od pročitanih naslova imam potrebu nešto posebno komentirati, tada ću toj publikaciji posvetiti cijelu jednu buduću recenziju. U međuvremenu, ovo je lista naslova koje sam posudio u Adžiji:
- Dubravko Jelčić – I jedni i drugi: Kroatološke teme (Već na prvi pogled vidim da će mi ovo biti možda najinteresantnija posuđena knjiga, jer radi se o skupu eseja koji se bave raznim pojavama i imenima iz hrvatske književne povijesti.)
- Edouard Schure – Evolucija božanstva (Radi se o komparativno religijskom radu koji istražuje razvoj koncept božanskog u raznim bližim i udaljenijim svjetskim kulturama.)
- Monika Herceg – Lovostaj (Zbirka poezije mlade domaće autorice.)
Kad pročitam ove knjige, na red za obilazak doći će neka iduća gradska knjižnica. Koja? Možda upravo vaša kvartovska knjižnica. Odlučit ću, kao i uvijek, nasumičnim odabirom.
***
Preporučeni tekst: Turneja po knjižnicama, posebno izdanje: Razgledavanje Gradske knjižnice Poreč