Dobrodošli u novi nastavak serije tekstova “Turneja po knjižnicama”, putem kojeg mi je čitateljima cilj prikazati ozračje i ponudu baš svake knjižnice u Zagrebu. Pa ipak, u današnjem posebnom izdanju po drugi vas put, otkako je ovaj pisani serijal pokrenut, vodim van granica Zagreba.

U prvom specijalu objavljenom ovog ljeta poveo sam vas u razgledavanje Gradske knjižnice Poreč, a danas putujemo istočno od Zagreba, u jedno malo pokrajnje mjestašce po imenu Dugo Selo.

Spletom okolnosti, već nekoliko mjeseci idem na posao u Dugo Selo. Iz tog razloga za Kurziv možda pišem nešto rjeđe nego li bih to osobno želio, no s dolaskom božićnih praznika ukazala mi se prilika da posljednji odlazak do svoga radnog mjesta prije odmora pretvorim u nešto kreativnije. Stoga sam jučer u Dugom Selu po prvi put uspio izdvojiti dovoljno vremena te razgledati lokalnu gradsku knjižnicu. U nastavku slijede moji dojmovi.

Ukratko o Dugom Selu

Dugo Selo je malo naselje do kojeg se dolazi putovanjem istočno od Zagreba. Ono se nalazi istočnije od Sesveta i Sesvetskog Kraljevca. Wikipedija navodi kako je Dugo Selo od centra Zagreba udaljeno nekih 20 kilometara. Samo mjesto ima nekih 50-ak kilometara kvadratnih, a broji svega 17,5 tisuća stanovnika.

No, glavni problem svakom tko poželi posjetiti ovaj gradić jest nedostatak izravnih autobusnih linija koje bi vas prevezle od Zagreba do tamo. Stoga, ako vas ovaj tekst zaintrigira za posjet dugoselskoj knjižnici, trebate znati da su opcije koje su vam raspoložive za prijevoz ove: prigradski vlak i osobni automobil.

Ipak, ovo putovanje moglo bi vam se isplatiti zbog idiličnosti proto-urbanih pejzaža, mnoštva zelenila u i oko gradića, neužurbanosti života u tom naselju, te zbog vrlo zanimljive i živopisne gradske knjižnice.

Kako do Gradske knjižnice Dugo Selo?

Pretpostavimo da ste se do Dugog Sela zaputili vlakom. U tom slučaju po iskrcaju na dugoselski željeznički kolodvor trebate krenuti pješice na sjever, prema centru grada. Najbolje je poći od kolodvora slijedeći Kolodvorsku ulicu. Na taj način ćete za nekih pet minuta laganog hoda stići do križanja Kolodvorske i Ulice Josipa Zorića. Skrenite nadesno u Zorićevu i pješačite njome k istoku dodatnih par minuta. Tad biste već trebali biti sasvim u blizini adrese Ulica Josipa Zorića 17, na kojoj se nalazi Gradska Knjižnica Dugo Selo.

Pa ipak, pri potrazi za ovom knjižnicom, budite na oprezu. Inače bi vam se, kao i meni, moglo dogoditi dugo i bespotrebno lutanje Zorićevom, bez ikakve knjižnice na vidiku.

Naime, ova je knjižnica jedna od najbolje “sakrivenih”  knjižnica koje sam do sad posjetio. Možete pokraj nje hodati doslovno mjesecima, bez da ikad i naslutite da se u blizini nalazi gradska biblioteka. Naime, na adresi Zorićeva 17, pri pogledu na pročelje zgrade, dočekat će vas tek gomila reklama lokalnih ljekarni i kafića, no nigdje nećete primijetiti ulaz u samu knjižnicu. To je stoga što je ulaz “skriven” iza prednjeg pročelja zgrade, na svojevrsnom malenom platou do kojeg vodi nekoliko kamenih stepenica.

Fascinantna ropotarnica za sve ljubitelje pretrpanih biblioteka

Kad napokon uđete u zgradu, trebate se uspeti kratkim stubištem do prvog kata, gdje će vas s lijeve strane dočekati vrata čitaonice, a s desne strane vrata biblioteke. Tek toliko da odmah kažem, u samu biblioteku, kao i obično, nisam zalazio, već sam u nju bacio tek nekoliko kratkih pogleda izvana i okinuo jednu neprimjetnu fotku da ne uznemirim gospodina koji je unutra za stolom spokojno čitao novine. Moj je glavni cilj ipak bilo razgledanje biblioteke. A ovo je, ubrzo sam uvidio, biblioteka na kakvu do sad nisam naišao u svim svojim knjižničkim obilascima!

Nakon što se konačno nađete u samoj knjižnici, mogli biste se naći osupnuti količinom stvari nagomilanih u ovoj ustanovi. Cijela ova knjižnica doima se poput jednog suludog labirinta od knjiga.

Brojne visoke drvene police razmještene su prostorom tako da ih stane maksimalan broj, a popunjene su knjigama od poda pa do samog stropa. Razmak među pojedinim policama toliko je suludo uzak da sam povremeno bio prisiljen probijati se između njih hodajući bočno, jer bih u suprotnom ramenima možda počeo rušiti stvari s polica.

Prvi dojam dok se zateknete u ovoj knjižnici ukratko jest – kaos. No, nije to ona neuredna i odbojna vrsta kaosa koju nalazite u zapuštenim skladištima i devastiranim domovima. Upravo suprotno, ovo je ona ekscentrična vrsta kaosa s kakvim se suočite kad zakoračite u osobni prostor nekog upravo opsjednutog time da svaki slobodni centimetar ispuni hrpetinama knjiga.

Ono što želim reći jest da ova knjižnica definitivno ima karakter i dušu, te je vrlo evidentno da se za nju brinu ljudi koji su strastveni ljubitelji svih vrsta i oblika knjiga i koji su posvetili svoj život prikupljanju i gomilanju svih njima dostupnih književnih publikacija. A s obzirom na to da je raspoloživi prostor za ovako opsežnu bibliotekarsku kolekciju daleko premali, ova knjižnica se povremeno doista čini poput labirinta, ili poput kakve kartoteke pretrpane do točke pucanja.

Klaustrofobičan interijer ovom prostoru daje osebujno ozračje

Hoćete li ovakav ponešto klaustrofobičan interijer knjižnice smatrati njezinim plusom ili minusom, ovisi prvenstveno o vašem osobnom smislu za estetiku. Meni osobno bilo je fascinantno naći se među nepreglednim redovima starih i opskurnih knjižurina čiji su me beskrajni nizovi u svakom trenutku nadvisivali najmanje za cijeli metar.

Da – ako namjeravate detaljno pronjuškati ovom knjižnicom, u tom će vam slučaju neophodne biti ljestve, jer nizovi knjiga sežu od samog poda pa do nekih tri metra u zrak. Također, ne zaboravite da se među pojedinim stiješnjenim policama potrebno kretati vrlo oprezno i po mogućnosti bočno, kako ne biste počeli rušiti knjige.

Kada ovom labirintu od knjiga pridodate i povremene nasumične predmete smještene među hrpe knjiga, dojam kojim ovaj prostor odiše još više počinje podsjećati na neku pretrpanu ropotarnicu starih knjiga iz američkih filmova. Jer, ovdje sam, u svom kratkom razgledavanju, među knjigama povremeno uočavao zatrpane televizore, laptope, stare slike i slične predmete.

Sve me ovo skupa podsjetilo na stari francuski strip koji je svojedobno izlazio u Jugoslaviji. Strip se zvao Gaston (ili Gašo), a u nekoliko brojeva ekscentrični je glavni lik izgradio svoju osobnu pećinu od starih knjiga, u koju se povlačio živjeti i sanjariti van dosega pogleda svojih poslovnih kolega. Ova me knjižnica ŽIVO podsjetila na sličice te knjiške pećine iz Gastona, i doista mi je žao što moje fotografije zapravo ne mogu panoramski obuhvatiti labirintski kaos koji ovdje vlada, jer jedino biste ga na taj način mogli vizualno doživjeti u svoj njegovoj slavi.

Ponuda knjižnice

Što se tiče same ponude knjiga, rekao bih da je ona vrlo impresivna, pogotovo za malu gradsku knjižnicu u gradiću poput Dugog Sela. Štoviše, rekao bih da je ovdje moguće doći do velikog broja izdanja koje nije moguće nabaviti u gradskim knjižnicama u Zagrebu.

Stekao sam utisak da se radi o biblioteci pretežno sastavljenoj od starijih jugoslavenskih izdanja, međutim je ovdje moguće pronaći i velik broj najvažnijih postjugoslavenskih književnih publikacija, a također primjećujem i znatan trud voditelja da prati najnovije književne trendove i nabavlja najnovija važna izdanja iz svjetske i strane beletristike. Što se tiče stručne literature, ni po tom pitanju nema šanse da ostanete suhi, jer ovdje se nudi razgranat “meni” publicistike svih mogućih tematika.

Usput sam primijetio i da knjižnica ima jednu policu s CD-ima, te je moguće da se radi o kolekciji glazbe iz koje je također moguće posuđivati. Također, među policama s knjigama na nekoliko su mjesta ugurani laptopi i računala za korisničko korištenje u knjižnici, pa se također ne može tvrditi da se ne radi o knjižnici koja se bar trudi biti suvremena.

Što sam posudio?

Kao i uvijek, nisam išao u razgledanje ove knjižnice tek tako, da mi dupe vidi puta, već sam nešto i posudio. Ovog puta to su bile sljedeće knjige:

Čedomil Veljačić: Ethos spoznaje u evropskoj i u indijskoj filosofiji (Radi se o komparativnoj filozofskoj studiji jednog od značajnijih hrvatskih indologa, koji je svojevremeno i službeno bio zaređen u buddhističkom samostanu na Šri Lanki.)

Mislav S. Mađer: Beskrajni kraj (Radi se o zbirci poezije jednog od kultnih domaćih pjesnika o kojima već duže vrijeme čitam i slušam hvalospjeve, ali nikad do sad nisam se i osobno posvetio čitanju njegovih pjesama. Vrijeme je da se to ispravi. Od Mađera očekujem mnogo.)

Damir Karakaš: Proslava (Koliko sam do sad načuo, ovdje se radi o nekoj vrsti kratkog lirskog romana. Međutim, nemam niti najmanje visoka očekivanja kad je u pitanju ovo djelo. To uglavnom mogu “zahvaliti” umjetnom i isforsiranom načinu na koji je sami autor oko ove knjige svim silama nastojao stvoriti navodnu kontroverzu na društvenim mrežama, pokušavajući iz petnih žila uvjeriti javnost da je njegova nova knjiga sablaznila dio hrvatske i navukla mu za vrat ogorčene neprijatelje. Međutim, iz aviona je očito da se radi tek o vrlo nespretnom i senzacionalističkom autorskom marketingu, jer u realnom svijetu od navodne kontroverze oko Proslave nema ni “R”. Stoga smatram da će ova knjiga biti poprilično razočaranje, inače autor ne bi smatrao da ju je potrebno na ovaj način promovirati. Pa ipak, nastojat ću biti objektivan prilikom čitanja – možda se ugodno iznenadim.)

Kao i uvijek, ako me se neka od ovih knjiga posebno dojmi, ili ako zaključim da o nekoj od njih imam nešto bitno za reći, tada ćete na Kurzivu kroz neko vrijeme moći pročitati i njihovu književnu recenziju.

Do tada, u skorije vrijeme slijedi novi izvještaj iz neke od uobičajenih zagrebačkih knjižnica. Koji je kvart idući na redu? Izabrat ću slučajnim odabirom, pa možda u narednom mjesecu posjetim upravo vašu kvartovsku knjižnicu!

***

Preporučeni tekst: Turneja po knjižnicama, posebno izdanje: Razgledavanje Gradske knjižnice Poreč