Ako se bavite nekakvim kreativnim radom, sigurno ste se do sad već (pod uvjetom da živite na Balkanu, jasno) susretali s mišljenjem da biste se umjetnošću trebali baviti besplatno.

Ideju za tekst ovakve vrste dobio sam vidjevši danas status u vezi ove teme na Facebooku jedne književnice-poznanice. I gle čuda, ispod njezinoga upita o tome bismo li mi, kreativci, trebali biti plaćeni za svoje izražavanje, gotovo se svatko slagao s time da bismo trebali. No, svi i dalje gotovo isključivo radimo za kikiriki i za stisak desnice (i čak i to samo ako imamo sreće).

Kako to, majke ti?

“Mi tebi činimo uslugu!” Je li? Hmm, da vidimo…

Glavni protuargument ljudi koji se obično zalažu za stav da umjetnik ne bi trebao biti plaćen ako mu negdje bude objavljen rad ili ako pak bude pozvan na kakvo javno predstavljanje vlastitoga stvaralaštva jeste taj da umjetnik može biti sretan što je netko uopće obratio na njega pažnju i odlučio potrošiti svoj javni prostor na predstavljanje njegove umjetnosti. Vidite, ako negdje objavite rad ili održite čitanje/izložbu, zapravo ste vi ti kojima se čini usluga. Stoga biste, prema takvome razmišljanju, baš mogli biti i sretni što NETKO VAS nije tražio pare za promociju vašega vlastitoga rada. Logično, zar ne?

Najsmješnije od svega toga upravo i jest to da je na našim prostorima zadnjih godina u ponovnom porastu trend plaćanja za objavljivanja vlastitoga rada. Ako želite da vam se negdje objavi, primjerice, nešto vaše poezije, ili da se pak u nekoj galeriji javno izlože vaše maljarije, morate biti spremni na realnu mogućnost da će oni vas tražiti pare!

Naravno, u većini razvijenih zemalja ovakvo je stanje nezamislivo. Ako izdate pjesmu ili održite čitanje negdje na Zapadu, jasno je kao dan da ste za svoj trud dužni i biti nagrađeni, a mnogi autori upravo i žive od honorara za gostovanja i objave svojih radova. Kod nas je to pak znanstvena fantastika.

Oni profitiraju na vašoj umjetnosti!

No, kako itko ima obraza tvrditi da autori ne zaslužuju naknadu za svoje stvaralaštvo? Iako se objavom ili gostovanjem, istina, promovira rad nekog umjetnika, nikad ne treba izgubiti iz vida sljedeće. Ako vam recimo neki časopis objavi rad, time je sami časopis besplatno dobio kvalitetan sadržaj za popunjavanje idućega izdanja! Da nisu od vas ili od nekog drugog dobili rad koji mogu uvrstiti na svoje stranice, urednici časopisa zapravo bi trebali platiti nekom copywriteru koji bi izdvojio vlastito vrijeme i talent te tako popunio taj dio časopisa koji trenutno popunjavate vi! Dakle, objavom vaših radova, urednici časopisa zapravo štede na redakcijskim radnicima (slično kao što na švedskom stolu restoran štedi na plaćanju konobarske radne snage), no svejedno propagiraju mišljenje da vam nisu dužni isplatiti čak ni simboličnu paru! Fuj!

Osim toga, ako izložite svoje slike u nekom prostoru ili ako pak čitate svoju poeziju na nekoj lokaciji, osim što time promovirate sami sebe, vi time direktno osiguravate sadržaj voditeljima tih institucija, na temelju kojeg oni dobivaju posjetitelje, prodaju ulaznice, naplaćuju pića, i slično. Pa opet, vi ne zaslužujete ništa!

Koliko $$$ vrijedi umjetnikov trud?

Danas na ovim zauvijek ukletim balkanskim prostranstvima očito vlada mišljenje da je bavljenje umjetnošću aktivnost slična igranju Lego kockicama, ili pak pisanju Facebook-statusa. Svatko to može učiniti, to i čine jedino djetinjasti ljudi željni pažnje. To je njihov “hobi”, a valjda nismo dužni nekoga platiti zato da bi se ta osoba igrala, ne? Par riječi ili crta na papiru, bog te maz’o, pa šta je to posao?!

“Prodao si se, lovatorska svinjo!”

Uz to, čak se i dio umjetnika buni ako netko kao kreativac želi biti plaćen za vrijeme, trud i učenje potrebno da bi nastalo bilo koje umjetničko djelo. Ovi umjetnici vas pak pljuju jer misle da ste se “prodali” ako želite zaraditi na svojem stvaralaštvu. Ako želite da se vaš radi cijeni kao nešto više od puke igrarije, tada ste definitivno samo lovatorska svinja koja nikad ni nije bila iskrena u vezi sa stvaranjem umjetnosti. Umjetnost se, dakako, radi isključivo iz strasti, zar ne? A u međuvremenu možete pokušati pojesti vlastitu knjigu.

Da, umjetnost se radi iz strasti. No, ako se netko osim vas želi okoristiti vašom strašću, tada je imperativ i da vam plati. Ako ne tražite novac za nečije “korištenje” vaše strasti, tada niste niti alternativni boem niti revolucionarni stvaratelj, već jednostavno naivčina. Zašto? Zato jer i za stvaranje djela iz strasti morate uložiti vlastito vrijeme, talent i teško stečeno znanje, koje ste inače mogli uložiti u stvaranje nečega drugoga, što bi vam se i isplatilo.

Ili, postavimo problem i na ovaj način: zalagati se za besplatno objavljivanje i prezentiranje umjetnika jednako je i kao zalagati se za neplaćanje nastupa javnih govornika, glumaca, profesora i sličnih. Mogli bismo i njima reći: “Čuj, pa kog ti vraga hoćeš? Ti se ili baviš javnim govorima/glumom/predavanjem zato što to voliš, ili si jednostavno kapitalističko đubre! Zašto bismo ti platili kad ionako radiš ono što voliš? Ako radiš ono što voliš, tada bi to ionako radio i besplatno!”

Gdje su pare?!

Nadam se da je do ove točke teksta već svakome, pa i najzatucanijim kulturnjačkim profiterima, jasno koliko je ovakav stav licemjeran i apsurdan. Naravno, možemo ovakav stav parodirati i dalje, pa zapitati same urednike časopisa, kustose galerija i vlasnike kulturnjačkih kafića zašto bi oni, kvragu, trebali biti plaćeni, ako vole umjetnost kao što javno govore? Neka ju onda i oni promoviraju potpuno besplatno i neka žive od zraka, ne?

Stvar je u tome da je baviti se nekom umjetnošću i znati da ćemo za to biti plaćeni točno 0 kuna zapravo ponižavanje te iste umjetnosti. Na taj se način ljudske djelatnosti za koje je potrebno nevjerojatno mnogo posvećenosti, vremena i treninga jednostavno izjednačavaju s nekom dječjom igrom za koju nije bila podnesena nikakva žrtva, za koju nije potrebno nikakvo znanje ni trud.

Stvari u vezi s ovom temom postaju posebno odvratne kada shvatite da dio organizacija, časopisa i raznih udruga koje kod nas odbijaju plaćati umjetnicima za njihov doprinos zapravo dobivaju i desetke tisuća kuna potpore od raznih ministarstava za svoju vlastitu djelatnost. A nakon što su svoje kapute ispunili šuškavcima do pucanja, tada se nalaze pametni vama držati prodike o tome kako bi vam na prvom mjestu trebala biti strast, a ne zarada u umjetnosti.

Potrebno je razdvojiti profitabilne od neprofitablinih kulturnjaka

Od ovog profiterskog šljama treba, dakako, oštro razgraničiti udruge i kulturnjačke projekte koji jednostavno ne dobivaju nikakvu potporu od države, već se institucije pretvaraju da takvi djelatnici i ne postoje, iako upravo oni dobrim dijelom i drže umjetničku scenu na životu. Stoga su i oni prisiljeni baviti se onime čime vole puno radno vrijeme, baš poput i umjetnika, potpuno besplatno!

Takvim ljudima nije moguće zamjeriti za neisplaćivanje honorara umjetnicima, jer treba biti pošten i priznati da su umjetnici i takve organizacije u istoj kaši. No, ako itko tvrdi da je situacija u našoj državi takva da praktički nikakva kulturnjačka institucija, udruga ili časopis ne dobiva gotovo nikakve pare za svoj rad – taj je onda ili jednostavno lud, ili u sukobu interesa s istinom!

Kulturnjačka mafija

Činjenica je da mnogi na račun umjetnosti čak i kod nas i dalje vrlo lijepo žive na državnoj sisi. No, upravo oni glumit će najveće boeme bez groša u džepu kada budete dovoljno drski i zatražite ih pivu, ili, ne daj bože i konkretnu paru za vlastite usluge!

A kad se jednom pobunite i takvim ljudima kažete što ih ide, dakako da ćete zauvijek biti stavljeni na njihove privatne “crne liste” ljudi koje se ne objavljuje i kojima se ne sređuju gostovanja. “Viđe ti nezahvalnu stoku, on bi da mu platimo”, misle oni.

Stoga tu kod nas možete birati želite li sami ocijeniti vašu umjetnost (tj. vaše vrijeme i trud) kao potpuno bezvrijedne, ili pak želite biti izloženi porugama i društvenom eliminaciji “umjetničke mafije” koja će na vaš račun bez ikakvog ustručavanja u džep spremiti pare. Dakako, oni će na vama zaraditi isključivo “u ime prosperiteta umjetničke scene”, lol!

***

Preporučeni tekst: Ključna razlika između profesionalnih i amaterskih umjetnika