Uvod: Ogorčeni rant o poslovima, radu i trgovanju vlastitim životima

Svaka moja potraga za poslom je ista. Počinje s mojom čvrstom odlukom da je dosta besposličarenja i bacanja vremena uludo. Tada zaronim u more oglasa za posao i sat vremena prekopavam po opisima nevjerojatno užasavajućih radnih pozicija (“Tražimo ljude koji dobro funkcioniraju pod pritiskom”, “Novi izazovi svaki dan”, “Ako mislite da ste dorasli ovoj razini izazova…”, “Vrlo dinamično i proaktivno okruženje” – sve su ovo samo eufemizmi za poruku: “Ovaj posao će vas ubiti ili smjestiti u ludnicu”).

Naravno, vrlo su rijetki sami oglasi na koje se uopće mogu prijaviti, gotovo svi traže nešto što ja nemam (5 godina iskustva, vozačku dozvolu, preporuke, posebne stručne ispite…). Tako se iz trena u tren količina oglasa na koje se mislim prijaviti ubrzano smanjuje, sve dok ponovno ne postanem iskren sam sa sobom i ne priznam si po ne znam koji put da uopće ne želim razmijeniti trećinu svoga vremena za nekakvu crkavicu.

To je glavni problem s poslovima, zar ne? Bez obzira na to koliko vas plaćali, nitko vam ne može nadoknaditi vrijeme koje ste proveli u nekom smrdljivom uredu ili tvornici, pritom želeći biti svugdje samo ne tamo. Jer, živi se samo jednom (tako bar kažu). Zato, čak i ako nađete odlično plaćen posao, dobrovoljno ćete se odreći čak trećine vremena koje vam je preostalo na ovome svijetu kako biste za nekoga drugoga radili nešto što vas ni najmanje ne zanima. Sretnici koji su uspjeli pronaći radno mjesto koje ih doista interesira i koji vole raditi ono za što su plaćeni rijetki su poput dobitnika na lutriji.

Nikakva plaća ne može vam nadoknaditi uludo bačeno vrijeme. Možda mislite da se isplati pomučiti se i pretrpjeti to, ali pare nećete sa sobom ponijeti u lijes, a bome njima nećete kupiti niti dodatnih 30 godina života koje su vam šefovi otuđili.

Bizaran poslovni oglas kao dio umjetničkog koncepta

To je moje mišljenje o poslovima, eto. Ovo ujedno vjerojatno objašnjava i zašto već gotovo godinu dana ne mogu naći posao – na meni se odmah vidi da zapravo ne želim biti u uredu u kojem se odvija razgovor o zaposlenju.

S obzirom na sve to, danas vam želim ispričati o jednom bizarnom natječaju za posao o kojem sam doznao na netu. Jer, to je zapravo natječaj za apsolutno svačiji posao iz snova! Naime, na ovom biste radnom mjestu, za nevjerojatnu plaću od čak 2000 eura mjesečno, trebali raditi – doslovno ništa. Od vas bi se očekivalo samo da svoje radno vrijeme potrošite na koji god način želite: crtajući, igrajući igrice, radeći nešto konkretno – svejedno.

Ogromna plaća, nula obaveza

Ovdje se zapravo radi o bizarnom umjetničkom projektu financiranom od strane švedske vlade preko natječaja Västlänken: Kronotopia. Ovaj konceptualni projekt djelo je Simona Goldina i Jakoba Sennebyja. Oni su u sklopu njega osigurali dovoljno novaca kako bi jedan odabrani sretnik iz svijeta do kraja svog života mogao biti plaćen za nerad, ističući kako radno mjesto u sklopu ovog projekta ne podrazumijeva baš nikakve obaveze i odgovornosti, već zaposlenik može za plaću raditi što god želi, ili ne raditi apsolutno ništa. Jedini uvjeti za ovu su da radnik mora biti prisutan i raditi (što god već želi raditi) isključivo na željezničkoj postaji Korsvägen u švedskom Gothenburgu, te da za vrijeme sudjelovanja u ovom projektu ne smije imati drugi plaćeni posao.

Prijave za ovaj “posao” počet će se zaprimati tek 2025., a sretni budući zaposlenik sa svojim će neradom započeti 2026. godine. Prijaviti se mogu ljudi iz svih krajeva svijeta. Uz plaću od 21.000 švedskih kruna (što je otprilike 2000 eura), plaća će mu godišnje rasti za 3,2%, a budući radnik imat će i pravo na dopust te mirovinu. Čak i ako mu ovakav život dosadi, može dati otkaz kad god poželi, nakon čega će ga zamijeniti drugi zaposlenik – i tako sve dok financije osigurane za ovaj umjetnički projekt ne presuše. No, bez brige – trenutne prognoze autora ovog koncepta izračunavaju kako bi osigurane financije za projekt trebale dostajati za idućih 120 godina!

Suvišan radnik – najsretniji radnik?!

Poanta iza ovog koncepta jest predstavljanje samog radnika kao “umjetničkog djela”. Također, autori na ovaj način žele skrenuti pažnju i na sve veći problem “suvišnih radnih mjesta” u današnjem visoko automatiziranom svijetu.

Više o samom projektu možete doznati na ovom linku.

Dakle, ako sam ikad čuo za savršenu radnu poziciju, ovo mora da je ona! Zamislite samo! Da me izaberu, mogao bih do kraja života u Švedskoj pisati poeziju i prozu bez ikakvih financijskih briga, a netko bi me čak i plaćao da za vas pišem ovaj blog! Ne bi li to bilo naprosto prekrasno? 😀

***

Preporučeni tekst: Traži se poslodavac!