
Svi smo svjesni toga da izbor umjetnosti kao životnoga zanimanja u današnje vrijeme graniči s ludilom. Crne brojke nezaposlenosti u umjetničkom sektoru diljem svijeta idu u prilog toj tvrdnji. No, svu alarmantnost i apsurdnost ovakve situacije možda najbolje predočava novija obrada statistika nezaposlenosti u Americi.
Prema tim su svježim statistikama, naime, američki građani s diplomom nekog umjetničkog studija u daleko težoj situaciji nego li osobe koje nisu dogurale do kraja srednje škole, prenosi stranica Zero Hedge.
Obrađeni podaci odnose se na područje Amerike, no čak i ako kod nas stanje za studente umjetnosti još nije statistički toliko crno (što je, u najmanju ruku, upitno), poznato je da Europa zajedno s ostatkom svijeta vjerno prati Američke trendove, te da vrlo sličnu statistiku možemo uskoro očekivati i kod nas.

Užasne statistike!
Američki studenti raznih umjetničkih studija tako trenutno imaju najveću stopu nezaposlenosti od svih diplomskih studija u SAD-u. Njihova stopa nezaposlenosti iznosi čak 9,1%. Za usporedbu – stopa nezaposlenosti osoba s nezavršenom srednjom školom trenutno iznosi 5,7%. To bi značilo da su osobe bez srednje škole u Americi zapravo 3,4% zapošljivije od diplomiranih studenata umjetničkih studija!
Ovu obeshrabrujuću situaciju ljudima koje zanima umjetnički studij dodatno otežava činjenica kako je njihovo zanimanje jedno od najslabije plaćenih zanimanja u oblasti fakultetski obrazovanih ljudi. Kada se tome pribroji značajan studentski dug koji si ovi studenti natovare na leđa ne bi li napokon zaradili svoju diplomu, situacija za njih postaje gotovo beznadna.

Paradoks hvaljenja nacionalnom umjetnošću u vremenima koja uništavaju umjetnike
Studenti humanističkih znanosti i umjetničkih studija također i u Hrvatskoj već vode paničnu borbu za opstanak na tržištu rada, i već dugi niz godina studiji tih usmjerenja glase za jedne od najneprofitabilnijih usmjerenja, s najnižom stopom zapošljavanja. To je posebno urnebesno (čitaj: licemjerno) kada shvatimo da se mi, kao narod, ne prestajemo javno hvaliti s našim poznatim umjetnicima, kao našim najvećim nacionalnim bogatstvom.
Na sva zvona objavljujemo pred svijetom kako upravo MI “posjedujemo” jednog Meštrovića, Držića, Lackovića, Marulića i slične genijalce. Međutim, da se netko od njih slučajno rodio u današnje vrijeme, mi bismo, kolektivno kao društvo, učinili apsolutno sve da ismijemo i obezvrijedimo njihov životni poziv te da ih (na silu, ako ne ide drugačije) nagovorimo da odustanu od umjetnosti i postanu računovođe, odvjetnici ili barem građevinari.
Preporučeni tekst: Novo istraživanje objasnilo zašto umjetnici nikad nemaju ni kune!