Moguće da ste primijetili kako već dugo vremena nisam napisao novi tekst iz serije članaka “Retro recenzija”. Glavna krivnja za to leži u igri Oblivion i njezinoj ekspanziji Shivering Isles. Naime, već se preko pola godine ne mogu odvojiti od ovog ogromnog i sadržajem prekrcanog računalnog svijeta fantastike. Međutim, iako gotovo svakodnevno igram ovu igru već šest mjeseci, još uvijek nisam iscrpio sve sadržaje koje igra nudi.
Više od puke ekspanzije
O samom Oblivionu već sam vam iznio svoje dojmove, kao i o njegovom prethodniku, ingenioznoj igri Morrowind. No, cijeli današnji tekst posvetit ću Oblivionovoj ekspanziji po imenu Shivering Isles, iako obično ne posvećujem mnogo pažnje popratnim sadržajima izdanim “usput”, uz sami glavni igrački naslov.
Razlog za ovo leži u činjenici da je ekspanzija Shivering Isles toliko radikalno drugačija od Obliviona te toliko nabijena novim sadržajima da čovjek uopće nema dojam da igra puki “dodatak” Oblivionu već cijelu novu zasebnu igru.
Prva stvar koja mi se sviđa kod ovog “proširenja” igračkog iskustva Obliviona jest to kako je ekspanzija prirodno i nenametljivo inkorporirana u sami glavni naslov. Naime, ovu ekspanziju nećete igrati odvojeno od Obliviona, nego ćete joj moći pristupiti isključivo igrajući sami Oblivion. To je izvedeno tako da u bilo kojem trenutku na glavnoj mapi možete pronaći tajanstvena vrata koja vode u ravan postojana iz koje se svi vraćaju pomračenog uma. U bilo kojem trenu možete se odlučiti proći kroz portal i istražiti ovaj čudan novi svijet, a isto se tako iz njega bilo kad možete i vratiti u Cyrodiil. No, jednom kad prođete kroz portal, naći ćete se u izopačenom svijetu po imenu Shivering Isles.
Luda, luda ekspanzija
Shivering Isles zapravo je veliki i brdoviti otok u ravni postojanja kojom upravlja daedrički princ Sheogorath, koji je igračima (barem likom i spomenom) poznat i iz prethodnih naslova u seriji igara Elder Scrolls. Međutim, nigdje kao u ovoj ekspanziji ne upoznajemo ovog fascinantnog lika toliko detaljno, što je sa stajališta inovativnosti ove ekspanzije odlično, jer Sheogorath je poznat kao svojevrsno “božanstvo ludila”. Stoga je zaron u Sheogorathov svijet garancija za posebno “opičeni” igraći setting.
I doista, Shivering Isles svojim se dizajnom i atmosferom od Obliviona razlikuje kao nebo od zemlje. Dok je svijet Cyrodiiila u Oblivionu, usprkos čudovištima, magiji i međudimenzionalnim portalima, zapravo tipično srednjovjekovno fantasy okruženje, Shivering Isles liči na Morrowind na LSD-u. To bi konkretno značilo da je ovaj svijet više nalik na kakav izvanzemaljski krajolik nego li na išta što srećemo u tipičnom fantasyju.
“Morrowind na LSD-u”
Izvrnuta logika ovog novog svijeta odražava ludi um njegovog tvorca, Sheogoratha, pa se tako na ovom otoku krećete šumama ogromnih gljiva, drvećem čije korijenje podsjeća na krakove ogromnih hobotnica, potpuno sumanutim građevinama i stanovnicima pomračena uma koji govore same ludosti. Pritom se susrećete s neprijateljima kao što su ogromni izvanzemaljski kukci, ružni skačući gušteri, oderani psi i hodajuće drveće koje mijenja veličinu čim ga napadnete.
Doista, naspram običnosti okružja u kojem se nalazite u Oblivionu te u kasnijem Skyrimu, ovakav je ludo izopačeni svijet pravo osvježenje kakvo u ovoj franšizi nije viđeno još od nadrealnog Morrowinda. No, pošto je jedna od glavnih razlika između Morrowinda i Obliviona bila veća maštovitost prvog naslova i zanimljivije misije u drugom naslovu, u ovoj ekspanziji dobivamo možda ultimativno izbalansirano iskustvo koje sadrži najbolje osobine i Morrowinda i Obliviona.
Nedostaci
No, iako je mapa koju u ekspanziji istražujete stvarno poprilično velika (misija i lokacija je dovoljno za bar mjesec do mjesec i pol igre), prava je šteta što kreatori na nju nisu dodali bar nekoliko velikih gradova za istraživanje. Dok u Oblivionu možete lutati ulicama 9 velikih gradova, Shivering Isles ima tek jedan veliki grad – Novi Sheoth. Ostatak mape svodi se na istraživanje ruševina, misterioznih rupa u zemlji i malih zaselaka od svega nekoliko kuća. To je prava šteta, pogotovo s obzirom na to da je posjet glavnom gradu u ovoj ekspanziji daleko najzanimljivije iskustvo.
Također, kad već nabrajam nedostatke ove ekspanzije, onda odmah treba spomenuti i da iritantan te nezgrapan način borbe iz Obliviona ovdje izgleda možda još nezgrapnije, jer su neprijatelji brži i smrtonosniji, pa tako postajete još bolnije svjesni nezgrapnosti svoga lika koji se od protivničkih udaraca oporavlja brzo kao pijanac kojeg je udario auto.
Predivno izopačen i maštovit dizajn
Na sreću, sami svijet Shivering Islesa toliko je maštovit, atmosferičan i zanimljiv da ćete vrlo lako moći oprostiti nabrojane nesavršenosti. Ovaj svijet ugrubo je podijeljen na dva segmenta koji predstavljaju dva aspekta poremećene psihe njegova tvorca. Tako predio po imenu Mania odlikuju ludi oblici i jarke pastelne boje, te on predstavlja kreativni aspekt ludila. S druge strane, predio po imenu Dementia karakteriziraju mračni tonovi i izvitopereno raslinje, te ovaj predio predstavlja paranoičnu i sumornu stranu ludila.
S vremenom, kako igrač upoznaje ovaj neobični svijet, sve mu u njemu počinje imati nekog uvrnutog smisla, iako je glavna logika Shivering Islesa nedostatak logike. Tako će vas razni likovi slati u potragu za žlicama, uvjeravati vas da dolazi kraj svijeta, pričati besmislice, ili vas pak molili da ih spasite od neke njihove izmišljene fantazije. Međutim, upoznavajući likove, shvatit ćete da i njihovi zanimljivi i nepredvidljivi karakteri odražavaju pripadnost predjelima Manije ili Dementije.
Licem u lice s ludim božanstvom
No, daleko najzanimljiviji lik ovdje je sami bog ludila, Sheogorath, s kojim se igrač konačno susreće licem u lice. Ovaj besmrtni lik svojim govorom i izgledom podsjeća na kicoškog djedicu s mačjim očima, a u razgovoru s njim beskrajno će vas zabaviti njegove stalne i nepredvidljive digresije i promjene raspoloženja. Tako u jednom trenu Sheogorath može biti zaigran i blesav poput kakvog djeteta, a već idućeg krvožedan i sluđen poput kakvog srednjovjekovnog tiranina poludjelog od sifilisa.
Vaš glavni zadatak u ekspanziji jest pomoći Sheogorathu zaustaviti misterioznu invaziju na njegov ludi svijet. Ovu invaziju predvodi bog predvidljivosti i beskompromisnog reda po imenu Jyggalag, a kako invazija sve više napreduje, igrač će ubrzo shvatiti da je lako zavoljeti otkačeni, opasni i beskrajno maštoviti svijet ludog Sheogoratha kojeg Jyggalag želi “urediti” u sivu i mrtvu pustoš.
Zaključak
Da ne duljim, rijetko kad nailazi se na ekspanziju kap što je Shivering Isles. Ne samo da je ona ogromna (barem prema mjerilu modernih ekspanzija), već su i njezin kompletni vizualni dizajn i priča potpuno unikatni i ničim se ne naslanjaju na Oblivion. Kao takva, ova ekspanzija predstavlja jedan od apsolutnih vrhunaca cijele franšize Elder Scrolls, a svidjet će se podjednako obožavateljima Obliviona i Morrowinda.
***
Preporučeni tekst: Retro recenzija: Zašto se u igru Oblivion, iako je novija, teže uživjeti nego u stari Morrowind?