“Dobio sam pismo. Ime na omotnici glasilo je “Mary”. Ime moje žene… To je apsurdno, nikako ne može biti istina… Ili to bar sam sebi stalno ponavljam… Preminula osoba ne može pisati pisma.”

Ovim uznemirujućim citatom započinje jedna od najhvaljenijih računalnih igara svih vremena – Silent Hill 2. Ovu igru prvi put je još davne 2001. godine izdala kompanija Konami, i to za igraću konzolu Playstation 2, a nedugo zatim je prilagođena i za igranje na Xboxu i osobnim računalima.

Danas ćemo se prisjetiti ovog kultnog klasika računalne zabave i istražiti koliko ovaj survival horror uspješno odolijeva zubu vremena. Pritom ću se nastojati držati maksimalno daleko od važnijih spoilera, jer apsolutno nikoga ne želim uskratiti za autentični doživljaj ovog neponovljivog igraćeg iskustva.

O čemu se u Silent Hillu 2 zapravo radi?

Od samog početka naracije postavljeni smo u ulogu Jamesa Sunderlanda, sjetnog muškarca u tridesetim godinama kojeg zatičemo na povratku u mali gradić Silent Hill za koji ga vežu uspomene. No, pritom odmah doznajemo da je razlog njegovog povratka poprilično bizaran – James je, naime, dobio pismo svoje žene, koja je preminula od neimenovane bolesti još prije cijele tri godine. I, iako James priznaje koliko je cijela ta situacija suluda i nemoguća, ipak nastavlja putovanje prema Silent Hillu, ne bi li razriješio misterij pošiljatelja pisma.

No, već pri ulasku u mali gradić na obali jezera, James shvaća da nešto nije kako treba. Sve su gradske ceste napuštene, a nigdje na vidiku nema drugog ljudskog bića… Da stvari budu još čudnije, na cijeli grad polegla je gusta magla, a većina glavnih gradskih ulica neobjašnjivo se urušava u duboke provalije, blokirajući prolaz.

Istražujući ruševne ulice, kuće, hotele i bolnice, James će ubrzo, na svoju nesreću, otkriti da ipak nije sam u napuštenom gradiću. Naći će se suočen s groteskno izobličenim, neljudskim kreaturama koje se pomaljaju iz guste magle. Pritom će vidjeti i iskusiti i mnoge druge nadnaravne i bizarne pojave koje će na krajnju kušnju staviti njegovu odlučnost da dozna što se doista dogodilo njegovoj ženi, kao i njegov zdrav razum.

Glavni likovi

Na ovom putovanju kroz svojevrsno nadrealističko čistilište, James će s vremenom sresti još nekoliko likova. Na lokalnom groblju upoznat će mladu i plašljivu djevojku Angelu koja je došla u grad pronaći svoju majku. U ruševnom hotelu srest će se sa zbunjenim i prestrašenim debeljkom Eddiem, a na ulicama Silent Hilla vidjet će i djevojčicu Lauru koja je, za razliku od odraslih, potpuno nesvjesna čudovišta koja su preplavila napušteni grad. Tu je još i misteriozna žena Maria koja Jamesa izgledom i imenom neobjašnjivo podsjeća na njegovu pokojnu ženu, iako mu je posve jasno da ona nije njegova Mary.

Glavni igračev zadatak jest otkriti kakve veze svi ti čudni i naoko nasumični likovi i nadrealni događaji imaju s glavnim protagonistom i njegovom ženom, te pokušati otkriti misteriju iza poslanoga pisma.

U čemu je fora? U neponovljivoj atmosferi!

Silent Hill 2 već u samom startu izdvaja se od hrpetine sličnih i klišeiziranih horor naslova svojom neponovljivom atmosferom. Igra, naime, započinje dugom i mirnom šetnjom kroz šumu ispunjenu maglom, pa sve do ulica Silent Hilla. Igraču se istovremeno suptilno daje do znanja da je realnost oko njega blago “iščašena”. Puste i neprohodne ulice, uski i mračni hotelski hodnici s nebrojenim zaključanim vratima, stepeništa i podzemni prolazi – svi oni služe da bi u igraču probudili osjećaj klaustrofobije i neobjašnjive depresije. I ova igra u tome uspijeva upravo majstorski!

Da, glavna “čar ove igre, i nakon svih 17 godina, jest upravo atmosfera koja ispunja svaku sekundu ovog igraćeg iskustva. Igrač će se mnogo puta tijekom igre osjetiti kao da se nalazi u nekom nadrealnom i jezivom snu. Istovremeno, sve neobjašnjive pojave s kojima je suočen na neki su način očito međusobno povezane, no nit vodilja koja ih logički povezuje igraču stalno izmiče “za dlaku”.

Dizajn baziran na psihoanalitičkoj teoriji

Druga glavna atrakcija ove igre je dizajn. Kreature koje James susreće, kao i brojne zagonetke i slagalice s kojima se na svome putu susreće, nebrojeno puta su do sad bile hvaljene kao savršen primjer inkorporiranja psihoanalitičke teorije u dizajn video igrice. Krajnji rezultat je vizualni identitet i unutarnja logika igre koji se obraćaju direktno vašoj podsvijesti, ostavljajući vas u stanju konstantne nelagode. Kad tome dodamo i dizajn interijera i eksterijera kojima je glavna funkcija prenijeti na vas osjećaj skučenosti i izgubljenosti, dobivate igru s neponovljivo represivnom atmosferom. A to je, složit ćete se, efekt čije dosezanje većina hororaca može samo sanjati.

Ono što ovo iskustvo čini još stresnijim i psihološki nepodnošljivijim je odličan ambijentalni soundtrack koji osjećaj nadrealnosti i depresije umnožava na treću potenciju.

A ako pak izdržite sve ove kušnje i igru odigrate do samoga kraja, naći ćete se suočeni s takvim neočekivanim prevratom radnje koji ćete pamtiti još dugo nakon što ugasite ekran.

Zamjerke? Ima li ih?

Ipak, neki aspekti ovog igraćeg iskustva doista jesu zastarjeli. Grafika i danas većinu vremena izgleda vrlo zadovoljavajuće za potrebe ove igre, no povremeni bugovi te teksturni izgled drveća tu i tamo narušavaju atmosferu. Na sreću, to ni izbliza ne kvari cjelokupni dojam.

Također, igraće kontrole su veoma frustrirajuće, jer djeluju nezgrapno, a povremeno čak i reagiraju sa značajnom zadrškom. No, znate li što je posebno zanimljivo? Iako pukom slučajnošću, ovakve nereagirajuće komande na kraju čak i doprinose prevladavajućem osjećaju klaustrofobije koji se proteže kroz cijelu igru! Ova igra i svoje mane čini nezaobilaznim dijelom vlastitoga igraćeg iskustva! Da, najozbiljnije.

Duboka simbolika kao prolaz u najmračnije predjele ljudske psihe

Ipak, tema o kojoj se najviše debatira među obožavateljima Silent Hilla jest simbolika koja počiva iza doslovno svakog aspekta igraćeg iskustva – iza dizajna likova, dijaloga, slagalica i zagonetki, tekstura, interijera, atmosfere i glazbene pozadine. A najzanimljivije od svega jest to što je sav taj simbolički naboj direktno vezan s glavnom pričom koju slijedite, ukazujući vašoj podsvijesti na odgovore koje se igranjem nadate dobiti.

Tako će igračima brzo postati jasno da su dizajneri Silent Hilla posebnu pažnju obratili na psihološke detalje koji su umetani u igru. Dizajni čudovišta su, primjerice, nedvojbeno “frojdovski” (mnogo suptilnih asocijacija na muške i ženske spolne organe), dok se zagonetke i slagalice baziraju na nekoj vrsti Lakanovih arhetipova. Primjerice – u jednom slučaju morate sakupiti tri ploče s crtežima koji prikazuju “Proždrljivu svinju”, “Zavodnicu” i “Tiranina”.

Važno je istaknuti da vas ova igra, međutim, “ne vodi za ruku”. Ako se ne posvetite veoma temeljitom istraživanju, moguće je da će vam veliki dijelovi simbolike i značenja igre promaknuti, i to je u redu. Odgovori na ulogu sporednog lika poput Angele ćete, primjerice, prikupiti isključivo iz uokolo razbacanih i napola nečitljivih novinskih članaka, čije informacije također treba ulančavati poput slagalice.

Zaključak i pomoć pri pokretanju na Windowsima 10

Da sumiramo – isplati li se i nakon dugih 17 godina ponovno (ili čak i po prvi put) odigrati Silent Hill 2? Apsolutno! Atmosfera koja prožima svaki pedalj ove igre i dalje je neponovljivo nelagodna, a duboka i suptilna simbolika svega što vas okružuje toliko je obilna za istraživanje da o njoj možete napisati cijeli znanstveni rad (koliko znam, takvih je pokušaja već doista i bilo!).

No, ako ovu igru pokušate pokrenuti na sustavu Windows 10, poznato je da ćete imati poteškoća sa štekanjem glazbene pozadine. Na sreću, ponato je kako se ovaj problem može lako eliminirati. Nakon što već pokrenete igru, potrebno je pokrenuti računalni Upravitelj zadataka istovremenim pritiskom tipki “ctrl”, “alt” i “delete”. U prozoru Upravitelja zadataka pronađite listu “Procesi”. U toj listi pronađite pokrenuti proces izvođenja igre (vjerojatno nazvan “sh2pc” ili slično). Kliknite na taj proces desnim klikom i na padajućem izborniku pritisnite gumb “Otvori detalje”. U novom prozoru ponovno kliknite desnom tipkom miša na proces “sh2pc”, te odaberite opciju “Postavljanje afiniteta”. U prozoru “Afiniteti procesora” kvačicom ostavite označenu samo opciju “CPU1”. Potvrdite svoj izbor, i vratite se u još uvijek otvorenu igru. Nakon što ovo obavite, možete bez ikakve smetnje igrati Silent Hill 2 i na Windowsima 10. Uživajte.

***

Preporučeni tekst: Povratak u djetinjstvo: Predivne vijesti za sve ljubitelje retro gejmanja!!