Stephen king već je desetljećima jedan od najpopularnijih, najčitanijih i najprevođenijih pisaca na cijelome svijetu, kao i jedan od modernih autora najadaptiranijih za film. Prodaja njegovih knjiga mjeri se u stotinama milijuna primjeraka. Do sad je izdao preko 70 debelih proznih knjižurina, od kojih je većina prenesena na veliki ekran. Kao takav, King je apsolutni klasik moderne književnosti jer je značajno utjecao na stil ogromnog broja modernih prozaista, a njegov lik i djelo postali su prepoznatljivi dio pop kulture. Stoga sam sretan što ćemo se na ovoj stranici danas konačno pozabaviti recenzijom jednog od Kingovih ambicioznijih djela – romanom Pod kupolom.

Jedno od najambicioznijih Kingovih djela

Pod kupolom (Under the Dome) je ogromna knjižurina koja u originalu broji preko 1000 stranica. Uz nezaboravne žanrovske klasike poput njegovih romana The Stand i It, ovaj je roman jedan od najambicioznijih Kingovih književnih projekata, u smislu da je autor u Pod kupolom pokušao vrlo detaljno i živopisno dočarati stanovnike, život i međuljudske odnose cijelog jednog izmišljenog američkog gradića pogođenog neobjašnjivom krizom.

Tako ova knjiga nudi cijelu paletu originalnih, vjernih i životnih glavnih likova, čiji su međuljudski odnosi glavna okosnica romana. Već iz samo ove rečenice poznavaoci djela ovog autora mogu naslutiti da je Pod kupolom klasični Kingov roman koji u prvi plan stavlja protagoniste, a tek onda sve ostalo.

Pa ipak, uza svu ambiciju i trud uložene u ovu knjigu, ona se ne može svrstati među najuspjelija Kingova ostvarenja, već tek među njegove prosječno dobre romane. Kako to? Istražit ćemo zajedno u nastavku!

O čemu se radi?

Kao prvo, potrebno je ukratko sažeti o čemu se u romanu radi. Sama premisa romana zapravo je skroz-naskroz genijalna u svojoj jednostavnosti, kao i u broju potencijalnih mogućnosti za intenziviranje radnje i odnosa između likova.

Mali gradić Chester’s Mill u američkoj saveznoj državi Maine jednoga se dana, bez ikakvog očiglednog uzroka ili logičnog objašnjenja, nađe potpuno izoliran od ostatka svijeta jer se na njega spusti ogromna nevidljiva “kupola” – neka vrsta nevidljive prepreke koja bilo kome onemogućava izlazak ili ulazak u grad.

Sam Chester’s Mill imao je svojih problema i prije pojave misteriozne kupole. U njemu se razni lokalni moćnici bore za svoj dio vlasti, stanovništvo je duboko podijeljeno na frakcije, posvuda vlada korupcija, zaostalost, fanatizam i nasilništvo, a u gradu se također tajno proizvode i velike količine kristalnog metha. Svi ovi problemi bivaju intenzivirani na desetu potenciju kada se grad nađe odcijepljen od svijeta. King u ovom djelu kao da čitatelju zapravo omogućava pogled na čovječanstvo i njegove navade kroz kakav ogromni kozmički mikroskop.

Nakon što građani Chester’s Milla shvate da im u izbavljenju od kupole ne može pomoći ni američka vojska, u gradu dolazi do vala straha, ludila i očajanja, dok se lokalni kriminalni političari počinju boriti za apsolutnu prevlast i kontrolu, uspostavljajući nova društvena pravila koja pogoduju isključivo njima, svjesni da ih u tome više ne može spriječiti niti vlada SAD-a . Takva situacija počinje eskalirati u pokušajima uvođenja diktature, terorističkim aktivnostima, zakulisnim igrama i neprijateljstvom između više slojeva građana koji polako ali sigurno gube svoju ljudskost.

Osim što na ovaj način neprijateljstvo među neobjašnjivo zarobljenim građanima iz dana u dan raste, tu su i misteriozne apokaliptične vizije koje sanjaju određeni gradski stanovnici, predviđajući neku skoru i razornu katastrofu u gradu prepuštenom samome sebi. Zbog svega ovoga, napetost i neizvjesnost ove knjige doista je intenzivirana do maksimuma.

Karikatura od glavnog zlikovca

Iako ovaj roman u zamisli ima sve predispozicije postati bezvremensko remek djelo poput Kingovog najvećeg romana The Stand, on ipak ne ispunjava svoj puni potencijal. Jer, King je u inače genijalnoj knjizi Pod kupolom načinio i neke propuste gotovo neoprostive za pisca s njegovom razinom virtuoznosti i iskustva.

Jedna od najslabijih karika romana tako je njezin glavni negativac, gradski vijećnik Veliki Jim Rennie. U ovoj knjizi je nadnaravna komponenta svedena na sami minimum, što je zapravo vrlo pozitivno jer daje posebnu dozu realnosti u predočenoj nerealnoj situaciji grada izoliranog nevidljivom kupolom. Pa ipak, Jim Rennie jednostavno nije uvjerljiv kao “stvarna” osoba, za razliku od većine drugih likova iz svih Kingovih romana.

Kao prvo, Rennie je toliko karikirano zao da sam ga za vrijeme čitanja doživljavao gotovo kao lik iz crtića. Bilo što što on napravi, izgovori ili planira jednostavno je uvijek “over the top” zlo, čak i kada činjenje zla nema nikakvog smisla ni za njegov osobni probitak. Veliki Jim Rennie tako i jede kao zao čovjek, prati utakmice kao zao čovjek i komentira vrijeme kao zao čovjek. Njegov lik je nevjerojatno jednodimenzionalan. To bi još bilo oprostivije da se radi o nekom minornom zločincu (u knjizi prepunoj moralno upitnih likova), no Rennie je jedan od najvažnijih pokretača radnje. Inače su Kingovi ljudski likovi vrlo uvjerljivi i uspješni jer nikad nisu jednostavno crno-bijeli, no lik Jima Rennieja je upravo takav.

Da stvar bude gora, Jim Rennie je i glup ko stup, u smislu da nema baš nikakvog takta ili mjere u provođenju svojih zlih planova. Tako, primjerice, Rennie neobuzdano troši gradski plin kada je posve jasno da neće biti moguće doći do novog izvora energije za funkcioniranje grada, te uvodi policijsku tiraniju u trenucima kada to može izazvati pobunu građana. Ignorira sve dobre savjete svojih podređenih, zbog čega grad pada u sve dublju krizu a on gubi povjerenje – sve to samo kako bi ga se prikazalo kao potpunu karikaturu od zlikovca. Rennieju tako nedostaje bilo kakva perspektiva, jer je od samog početka očito kako sam sebi kopa jamu pod nogama, te da je njegov način upravljanja gradom apsolutno neodrživ, čak i pod kupolom. Jasno mi je da bi Rennie zapravo trebao biti alegorična figura koja zapravo oslikava sljepilo današnjih političara za probleme poput globalnih ekonomskih, društvenih i ekoloških kriza, no to je trebalo biti izvedeno daleko suptilnije i elegantnije.

Ostali nedostaci

Osim ovog nedostatka, romanu bi se moglo zamjeriti i to što na kraju za nečiji ukus otkriva “previše”. Najfascinantnija stvar u cijelom romanu, koja konstantno tjera čitatelja na postavljanje raznih teorija, jest neobjašnjiva pojava same kupole. Pa ipak, o tome tko je odgovoran za kupolu na kraju romana možda ćete ipak doznati više nego što biste željeli, što će neminovno uništiti misteriju.

Treća zamjerka romana jest ta što neke niti radnje jednostavno ne vode nikamo, što je vrlo težak prijestup za iskusnog romanopisca. Primjerice, na nekoliko stotina stranica radnja se vrti oko određenog fascikla s dokumentima, da bi na kraju ispalo da ovi spisi u razrješenju radnje ne doprinose apsolutno ništa. Onda se postavlja pitanje zašto smo kao čitatelji uopće bili prisiljeni gubiti toliko vremena čitajući o njima?

Naravno, moglo bi se reći da je ovime King želio uvesti još jednu realističnu komponentu u roman, jer u stvarnom životu planovi se na koncu ne moraju uvijek i obistiniti. No, krajnji dojam koji ovakve nerazriješene crte narativa za sobom ostavljaju je manjak piščeve usredotočenosti.

Zaključak

Bez obzira na ove nedostatke, Kingov roman je i dalje vrlo impresivno ostvarenje kada ga se pogleda u cjelini, a posljednji dio romana, u kojem kriza pod kupolom eskalira do krajnjih granica, jedan je od boljih zaključaka priče koje je King ostvario u svojoj dugoj spisateljskoj karijeri.

Knjiga Pod kupolom napisana je još 2009. godine, no tek je ove godine prevedena na hrvatski, i to u izdanju nakladnika Vorto Palabra. Prijevod Damira Biličića je i više nego zadovoljavajuć (ako izuzmemo zapravo neprevodive segmente Kingova djela, poput njegovog konstantnog inzistiranja na uporabi više govornih naglasaka i žargona likova). Roman je nepotrebno raspolovljen u dva dijela, što je možda glavna zamjerka koju imam za ovo hrvatsko izdanje.

Po ovom romanu svojedobno je snimljena i vrlo uspješna visokobudžetna istoimena serija, no ne budite pizde i prije gledanja svakako obavite čitanje, jer pisana riječ uvijek ima barem dvadeset puta veću “dubinu” od slike na ekranu.

***

Preporučeni tekst: Recenzija: roman “Poljskom šakom u rusku bulju” Dorote Masłowske