Prikaz zbirke priča “Dan kada su centarfori promašivali” Marka Radumila

Zbirka priča Dan kada su centarfori promašivali zagrebačkog pisca Marka Radumila objavljena je 2016. godine. Radi se Radumilovom književnom prvijencu koji je autor objavio u dobi od 44 godine. Po objavljivanju, zbirka je (barem imam takav dojam) dočekana uz mlak interes kulturnjačkih medija i kritičara, a to je zapravo šteta, jer radi se o jednom poprilično zanimljivom naslovu.

Stilski, Centarfori bi se bez ikakvih dilema mogli svrstati u tzv. „prozu u trapericama“, a „već na prvu“ je očito i to da je jezični izraz ovog autora ponajprije inspiriran brutalnom prozom famoznog Charlesa Bukowskog.

Ovo nije još samo jedan klon Bukowskog

Dakako, u Hrvatskoj smo u posljednjih par desetljeća Bukowskovljevih književnih klonova imali napretek. No, Radumilo među njima ipak iskače iz prosjeka. Stvar je u tome da se Radumilo, za razliku od spomenutih klonova, u svojoj prozi nije fokusirao na najprepoznatljivije i već izuzetno olinjale Bukowskovljeve motive poput neprestalnog pijančevanja i kurvanja. Umjesto toga, Radumilo shvaća kako je prozna srž njegovog književnog idola dublja, te da počiva na razrađivanju osjećaja egzistencijalne strave koji izbija iz ubitačne i nimalo spektakularne svakodnevice. Stoga je i čitanje Centarfora na neki način ponajprije egzistencijalističko iskustvo.

Radumilove priče tematski se najviše fokusiraju na narkomaniju i promašene životne prilike, a radnja se odvija u jezivo prepoznatljivom ozračju malih zagrebačkih birtija i zapuštenih stanova. Zanimljivo je pripomenuti i kako neki od likova u ovoj zbirci „lutaju“ iz priče u priču, pojavljujući se više nego jednom, pa bi se Centarfore možda moglo nazvati i konceptualnom zbirkom.

Jasnoća, tuga, ružnoća

Autorova proza stvara dojam autobiografičnosti, a na planu jezičnog izraza prevladava ekonomična, sažeta, kondenzirana proza bazirana na uličnom slengu, s povremenim uzletima u nešto lirskije vode.  Međutim, gotovo sva „liričnost“ Marka Radumila zasnovana je isključivo na tzv. „estetici ružnoće“, stoga bi se potencijalni čitatelj trebao pripremiti na književno iskustvo koje ocrtava poprilično sivu i beznađem protkanu viziju života na društvenoj margini.

Radumilova proza dosta je moćna te ostavlja nezanemariv emocionalni impakt upravo zbog svoje izravnosti, proživljenosti i neuvijenosti. Iako većina priča nema nekog konkretnog zapleta ili poante, ekstremno je lako suosjećati i saživjeti se s izgubljenim i duboko nesretnim piščevim protagonistima. Čak i oni čitatelji koji ne dijele konkretno egzistencijalno iskustvo s Radumilovim likovima ipak se mogu poistovjetiti s njihovim dojmom prevarenosti od strane života samoga.

Zaključak

Iako piščev stil ponegdje i zna zaplesati na granici patetike ili blage stilske nezgrapnosti, Dan kada su centarfori promašivali zapravo je vrlo konkretan, efektan i stilski definiran književni prvijenac koji zaslužuje pažnju šire čitateljske publike. Radi se o drskom, tmurnom, atmosferičnom i emotivnom opisu domaće svakodnevice koji će biti blizak svim čitateljima koji su od 80-ih pa naovamo odrastali na zagrebačkim ulicama. Također, zbog jednostavnosti autorovog jezika i surovosti njegovih motiva, ova bi knjiga, jednako kao i Bukowski, mogla poslužiti kao dobar početni izbor za sve one koji se tek trebaju odvažiti na istraživanje književnosti kao vrlo potentnog te i dalje relevantnog umjetničkog medija.

Preporučeni tekst: Turneja po knjižnicama: Obilazak Knjižnice Vladimira Nazora

Biblioteka, Boemski kutak, Književnost, Recenzije

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *