Filmski uradak koji želim predstaviti u današnjem tekstu zanimat će prvenstveno publiku sklonu konzumaciji eksperimentalne umjetnosti i art filmova. Ljubitelje klasičnog holivudskog stila ovaj će naslov, pretpostavljam, uvelike odbiti. To je ujedno i razlog moga pisanja upravo o ovom filmskom naslovu – na Kurzivu se najčešće bavim predstavljanjima ekscentričnih uradaka iz umjetničke branše, tj. onih uradaka koje komercijalni blogovi i portali u pravilu zaobilaze i nepravedno im uskraćuju medijski prostor.
Bunt, revolucija, eksperiment
Film o kojem želim napisati nekoliko riječi nosi zanimljiv agitatorski naslov: Bacite knjige, izađite na ulice (eng. Throw Away Your Books, Rally in the Streets; orig. jap. Sho o suteyo machi e deyo). Režirao ga je ludi i buntovni genijalac po imenu Shuyi Terayama, o čijem sam bizarnom filmu Emperor Tomato Ketchup već pisao na ovom blogu.
Bacite knjige, izađite na ulice snimljen je 1971. godine i pripada tzv. japanskom novovalnom filmu. Termin “novovalni film” obično se koristi kako bi se označilo filmske uratke mladih filmaša koji su kasnih 50-ih, 60-ih i 70-ih godina u filmsku umjetnost nastojali unijeti novu dozu eksperimentiranja, socijalne kritike, odvažnosti i bunta. Tako se često govori o jugoslavenskom, francuskom ili čehoslovačkom novom valu.
Ovaj japanski film samo je utjelovljenje radikalnijih novovalnih tendencija, odvažno eksperimentirajući s naracijom i vizualnim identitetom filma, te podvrgavajući društvo, konvencije i filmski svijet ciničnoj kritici.
Japanski Lovac u žitu?
Filmska naracija prati disfunkcionalnu obitelj početkom 70-ih godina, kad su japansko društvo, uz rapidno pozapadnjačenje Istoka, počela prožimati radikalna intelektualna omladinska strujanja.
Glavni protagonist je cinični, društveno neprilagođeni, seksualno nesigurni tinejdžer koji sanja o putovanju u Ameriku. Njegov otac je besposleni ratni veteran sklon voajerizmu, baka mu je lažljivica i kleptomanka, a sestra mu ćudljivo oscilira između odbojnosti prema muškarcima i promiskuiteta, usput bivajući nezdravo vezana uz svog kućnog ljubimca zeca.
Bezimeni tinejdžerski protagonist u ovom je filmu predstavljen gotovo poput kakve japanske verzije Holdena Caulfielda, glavnog protagonista romana Lovac u žitu. Anti-junak filma luta pustim i derutnim ulicama, ironično i drsko komentira stvarnost oko sebe, pun je sputanosti, otuđen, osjeća egzistencijalnu tjeskobu, neuspješno posjećuje prostitutke, itd.
Potrebno je, međutim, naglasiti kako su međuodnosi likova i njihove sudbine u ovom naslovu stavljeni su u drugi plan. Ovo je film otvorenih rubova i slobodnih asocijacija, gdje audio-vizualni doživljaj gotovo u potpunosti zasjenjuje narativno iskustvo. U onih nekoliko narativnih linija koje se ne javljaju u filmu posve asocijativno i sporadično, od priče je mnogo važnija njihova simbolička komponenta, a simboli i metafore (mrtvi zec, svinjska polovica, zapuštena željeznička pruga) ovdje najčešće označavaju izgubljenu dječju nevinost te tranziciju u brutalan svijet odraslosti.
Osvježavajuć i odvažan audio-vizualni identitet filma
Vizualni identitet ovog filma vrlo je specifičan, originalan i svjež. Krase ga začudni kontrasti između nemirnih, titravih i gotovo nemarno snimanih kadrova te potpuno statičnih prizora nalik na fotografije (ili pak snimaka doslovnih obiteljskih fotografija). Uz to, zamjetna je obilna upotreba vizualnih filtera koji se poigravaju s kontrastom i svjetlinom slike te osjenčavaju filmsku fotografiju začudnim, neprirodnim nijansama zelene, ljubičaste i plave boje.
Ova gotovo onirička obojenja filmskih prizora imaju, čini mi se, i određenu simboličku težinu. Primjerice, bolesno zelena nijansa u pravilu krasi prizore koji prikazuju protagonistov disfunkcionalni život i dom. Snovito ljubičasta nijansa prisutna je u vizualnim prikazima protagonistovih snova i dnevnih maštarija. Melankolično plavu nijansu najčešće zamjećujemo u prikazima protagonistove interakcije s drugim ljudima, kako bi se naglasila njegova otuđenost.
Ovom ludom filmskom vizualnom identitetu pridodana je odlična, nabrijana proto-punk glazbena pozadina s poetičnim glazbenim tekstovima o tinejdžerskoj otuđenosti i nekonformizmu. Glazbu opisujem sintagmom “proto-punk“, jer ona najčešće zvuči kao spoj tradicionalnih japanskih folk napjeva i nabrijanog, vrištećeg, distorziranog zapadnjačkog rocka.
Poezija na filmu
I filmski likovi često se upuštaju u začuđujuće poetske monologe na tragu američke beatničke poezije. U nastavku slijedi moj slobodni prijevod jedne od tih zanimljivih poetskih eskapada:
Sraz konzumerizma i revolucionarnog bunta
Cijeli film Bacite knjige, izađite na ulice zapravo ostavlja dojam video-dnevnika kakvog ćudljivog, socijalno neprilagođenog japanskog tinejdžera. Izravno obraćanje u kameru, titravi prizori snimljeni iz pogleda u prvom licu, povremena vizualna estetika kućnih videa – sve to pojačava dojam estetizirane personalne ispovijedi. Znakovito je i to što je glavni protagonist zapravo bezimen, zbog čega bi ga vjerojatno trebalo poistovjetiti s gledateljem, ili pak sa samim redateljem.
Također, zanimljivo je primijetiti i kako film u više navrata izravno potječe gledatelja na dekonstrukciju filmske iluzije. Čini to putem izravnog obraćanja glumaca publici, prikazivanjem filmske ekipe iza seta i monologiziranjem glumaca o vlastitoj glumi.
Ovim se postmodernističkim istupima, čini mi se, želi u gledatelja usaditi određen poriv za aktivnom društvenom promjenom. Jer, kako i sami likovi u filmu insinuiraju, osvještenje radikalnih stavova i društvenoga bunta na filmu ne znače mnogo ako ih gledatelj i glumci nisu u stanju razlučiti od puke filmske iluzije te ih prenijeti u stvarni svijet i integrirati ih u svoj život. Stoga se dekonstrukcijom filmskog svijeta ovdje publiku potiče na svojevrsno prisvajanje revolucionarnog duha i njegovo prenošenje iz filma u stvarnost.
Zaključak
Ovaj filmski naslov na neki je način pokušao (a, vjerujem, dobrim dijelom u tome i uspio) predočiti bunt, egzistencijalnu izgubljenost i otuđenost u životima japanske intelektualne omladine s kraja 60-ih te početka 70-ih godina, u razdoblju kad je Istok bio infiltriran radikalno suprotnim zapadnjačkim utjecajima, s jedne strane od njega kopirajući ideju totalnog konzumerizma, a s druge strane prihvaćajući ideje lijevog političkog aktivizma, hippie kulture i punk svjetonazora.
Velika preporuka svim ljubiteljima ekscentrične umjetnosti, simboličke naracije i art filmova!
***
Preporučeni tekst: WTF Kino: Emperor Tomato Ketchup, japanski film koji je raspizdio svakoga