Salvador Dali jedan je od najpoznatijih slikara svih vremena te vjerojatno najznačajniji umjetnik nadrealizma. Za života, bio je silno kompleksna, misteriozna i provokativna ličnost. Stoga nije ni čudo da se oko njega stvorila tolika medijska fama, a oko njegova lika i djela počeli se plesti razni urbani mitovi.

Slika koja je zgrozila svijet

Danas ćemo se prisjetiti jedne od najkontroverznijih Dalijevih slikarija koja je u vrijeme svoga nastanka upravo užasnula umjetničku publiku, a Daliju priskrbila imidž seksualnog degenerika i “odvratnog ljudskog bića”, kako ga je u jednom tekstu nazvao slavni pisac George Orwell.

Radi se o slici poznatoj pod nazivom Le Jeu Lugubre, to jest “Žalosna igra”, koja je nastala 1929. godine. Ponekad se ovaj rad naziva i imenom “Žalosni sport”. Sam Dali nije imenovao ovu svoju sliku, već je to za njega učinio nadrealistički pjesnik Paul Eluard.

Ovaj rad smatra se jednim od prvih pravih Dalijevih nadrealističkih uradaka, te već sadrži prepoznatljive motive i karakteristični Dalijev vizualni stil.

Dali je, inače, s upuštanjem u nadrealističku umjetnost nastojao na platnu predočiti svoje najdublje misli, asocijacije, strahove, fantazije i porive. Nastojao je “slikati vlastitu psihu”. Na mnogim njegovim radovima uočljiv je presudan utjecaj Freudove psihoanalitičke teorije, pa tako i na “Žalosnoj igri”.

Orgija frojdovskih motiva

Opće je prihvaćeno da je glavni motiv ove slike masturbacija. Za Dalija se tijekom njegova života pričalo svašta – od toga da je impotentan, homoseksualac, opsjednut hermafroditima, seksualno fiksiran na ljudske fekalije, i slično. Pričalo se i da je imao incestuoznih sklonosti, kao i da je bio silovan kao dječak. Ova slika jedna je od prvih koja mu je stvorila takav ugled u javnosti.

Na ovoj slikariji koja pršti obiljem najraznoraznijih elemenata moguće je uočiti neke prevladavajuće motive. Kao prvo, u gornjem lijevom kutu nalazi se ljudska statua s groteskno preuveličanom desnom šakom. Statua drugom rukom pokriva lice u gesti srama. Ovaj se element slike tumači kao vrlo providna metafora muške masturbacije. Pri dnu statue nalazi se i kameni lav, kojeg neki tumače kao simbol roditeljskog autoriteta, ili pak opasnosti (u vrijeme nastanka slike još se mislilo kako je masturbacija pogubna za ljudsko zdravlje i psihu).

U vrtlogu najrazličitijih  plutajućih elemenata u centru slike moguće je uočiti mnoge frojdovske asocijacije na muške i ženske genitalije. Tako su u ovom košmaru oblika prikazani šeširi sa sugestivnim udubljenjima, bradati čovjek s vertikalno postavljenim ustima, razni razliveni falusoidni ili zaobljeni oblici koji asociraju na muška spolovila, stražnjice i vagine. Uočljiva je i jedna velika plutajuća glava koja naoko spava dok joj preko usana plazi veliki skakavac, što je zanimljivo za uočiti ako znate da se Dali u privatnome životu užasavao skakavaca.

Skatolog i pornograf?

No, ono što je na ovoj kontroverznoj nadrealističkoj slici najviše zgrozilo umjetnikove suvremenike likovi su dvojice ljudi koji se grle u donjem desnom kutu. Jedna od ljudskih figura zaklonjena je tijelom druge, pa se ne može točno odrediti radi li se o muškarcu ili ženi. Ovaj lik ima otvor na vlastitoj lubanji u koji na seksualno sugestivan način umeće prst svoje ruke. Drugi lik, onaj s bradom, u ruci drži komad sirovog mesa, a nogavice bokserica umrljane su mu izmetom.

Ovaj skatološki detalj priskrbio je Daliju titulu seksualnog degenerika, te su se od njega ogradili i mnogi kolege nadrealisti. Slika je bila izrađena za jednu od prvih Dalijevih samostalnih izložbi te je sablaznila tadašnju konzervativnu publiku. Po umjetniku su ubrzo počele pljuštati optužbe da je pornograf, koprofag (osoba koja jede izmet), luđak i slično.

Kad su se strasti oko ovog šokantnog detalja stišale (a za to je trebalo vremena), neki su kritičari izrazili mišljenje da je osoba s usranim gaćama na Dalijevoj slici možda omalovažavajući prikaz Dalijeva oca, ili pak asocijacija na seksualno napastovanje koje je Dali navodno doživio u mladim danima.

Zero fucks given

Sam umjetnik nije se nikad posebno trudio objasniti svoje radove, kao niti motive za njihovu izradu. Znao je dobro da će veću famu izazvati ako pusti ljude da pogađaju sami. Neskriveno je uživao u glasinama i kontroverznom imidžu “ludog umjetnika” koje si je priskrbio.

O ovoj slici moguće tek općenito reći da je ona najvjerojatnije odraz umjetnikovih potisnutih seksualnih frustracija i strahova, a dominantni motivi su oni seksualnih organa, straha od kastracije te aluzije na samozadovoljavanje.

Daliju je, izgleda, od svega bilo najvažnije putem svoje umjetnosti na danje svjetlo iznijeti osobne frustracije i traume, pritom u potpunosti slamajući razne psihološke mehanizme autocenzure. To ga i u današnjem kontekstu čini poprilično odvažnim, fascinantnim i kontroverznim.

***

Preporučeni tekst: Ovo umjetničko djelo je proglašeno dovršenim tek kad se slučajno razbilo