Biljni svijet se na prvi pogled doima lomljivim i slabim, no biljke su mnogo “žilavije” nego li nam se može činiti. Sjetite se samo prizora travki koje izbijaju iz majušne pukotine u betonskom pločniku, jer to je živi primjer tvrdnje kako se biljke mogu prilagoditi i najtežim životnim uvjetima.
Jedna od takvih biljaka zasigurno je i takozvana “živa stijena”, poznata i pod nazivom kameni cvijet. Latinsko ime ove iznimne biljke glasi Lithops. a karakteristična je za kamenito podneblje južne i jugozapadne Afrike.
Lithops ili kameni cvijet
Radi se o vrlo malim biljčicama koje svojim izgledom podsjećaju na kamenčiće. Time su se litopsi dobro prilagodili životu u kamenitim i pustinjskim podnebljima, svojim se izgledom minimalno ističući u biljem siromašnom okolišu, pa ih je stoga problem uočiti zbog njihove lukave “kamuflaže”.
Latinski naziv Lithops inače znači “nalik kamenu”, što dobro sumira izgled ove vrste. Biljka je okruglastog oblika i mala u promjeru, a njezin (manji) nadzemni dio sastoji se od dvaju debelih polukružnih listova i gotovo neprimjetne stabljike.
Egzotične karakteristike
S obzirom na to da kameni cvijet raste u sušnim i kamenitim južnoafričkim predjelima, njegovi debeli i zaobljeni listovi osim dobre kamuflaže također služe i za pohranjivanje vode. Tako ove biljke mogu izdržati i u krajevima u kojima kiša padne svega par puta godišnje. Neke vrste Litopsa preživljavaju samo na vlazi jutarnje rose.
Ova biljka najčešće raste u ljeto i jesen. Iako najbolje uspijeva u tropskim uvjetima, relativno ju je lako uzgojiti i u umjerenoj klimi. Najvažnije je da raste u vrlo suhom tlu, da dobiva dovoljnu količinu Sunca i da se zalijeva u vrlo rijetkim intervalima. Jedna biljčica može preživjeti i desetljećima.
Litopsi također i cvjetaju. To se najčešće događa ujesen, i to tako što se njihova dva tijesno sljubljena lista razmaknu i iz središta biljke propuste jedan duguljasti cvijet koji je obično žute ili bijele boje i slatkog mirisa.
Postoji tridesetak glavnih vrsta kamenog cvijeta koje se granaju u mnoge podvrste. Te su različitosti daljnji pokušaji prilagodbe litopsa specifičnim područjima u kojima rastu.
Litopsi u svijetu
Ove biljke po prvi put su opisane u zabilješkama botaničara i umjetnika Williama Johna Burchella koji je 1811. godine u Južnoj Africi slučajno otkrio nekoliko primjeraka među obližnjim kamenjem. Svoje današnje latinsko ime ova vrsta je dobila tek 1922. godine, a sve do 1950. o njoj su postojali samo opskurni podaci u stručnoj literaturi.
Nove podvrste litopsa pronalaze se i do današnjih dana jer je u prirodi ove biljke vrlo lako previdjeti. Za sad zadnja nova podvrsta pronađena je 2006. godine.
Ove su biljke popularne i među hrvatskim vrtlarima a sjeme i izrasti mogu se nabaviti u nekim od većih vrtnih centara, kao i na internetu.
***
Preporučeni tekst (LINK): Lista 12 naljepših gljiva na području Hrvatske
