Obožavam putem interneta s potpunim strancima dijeliti nasumične informacije. Naposljetku, ne koristi li velika većina nas i Facebook, tu navodno “društvenu” stranicu, upravo u ovu svrhu – da bismo pretrpavali virtualne zidove neznanaca koji su nas slučajno dodali na svoj profil informacijama i sadržajima koje oni nikad, ali nikad nisu od nas tražili? 😀 E pa, moguće je da ponekad i ja ovaj moj blog koristim na sličan način, ali što mogu kad me to veseli. Zato ću vam danas ispričati nekoliko činjenica koje sam doznao o klozetskim navikama ljenjivaca.
U svoju obranu, moram reći da, iako je ova tema potpuno nasumična, ljenjivci doista imaju fascinantne navike prilikom vršenja velike nužde. Pa, ako se slažete da je cjeloživotno učenje važno i ako ste širokoumni kad se radi o temama koje uključuju životinjski izmet, zaronite sa mnom u čudan svijet ovih vrlo posebnih životinjica!
Osnovne informacije o ljenjivcima
Prije nego li zaronimo u drek, pođimo ipak od početka. Ljenjivci – što je to?
Ljenjivci su sisavci iz životinjske porodice Bradypodidae koja pak pripada podredu tzv. životinja krezubica, što ih čini srodnima s mravojedima i pasancima. No, usprkos ovoj nomenklaturi, ljenjivci ipak imaju zube, tj. očnjake koji im ne prestaju rasti tijekom čitavog života.
Ljenjivci su životinjska vrsta karakteristična za tropska područja Srednje i Južne Amerike. Postoji nekoliko različitih još postojećih i već izumrlih vrsta ljenjivaca, no glavna podjela razvrstava ih u troprste i dvoprste ljenjivce.
Karakterističan izgled ovih životinja uključuje vrlo duge prednje šape na kojima su podlaktice još i duže od nadlaktica. Ove šape završavaju velikim srpolikim kandžama koje ljenjivci ne koriste za klanje, već kako bi se verali po drveću, obično viseći s neke grane. Uz svoje impozantne prednje šape, ljenjivci su prepoznatljivi i po vrlo kratkom vratu te okruglastoj glavi s vrlo razmaknutim očima.
Najsporiji sisavci na Zemlji
Ljenjivci duguju svoje kolokvijalno ime činjenici da se odlikuju titulom najsporijih sisavaca na Zemlji. To bi konkretno značilo da se ove životinje nisu u stanju kretati brzinom većom od 1,5 metra u minuti, što iznosi oko 90 metara na sat! Zbog toga su ljenjivci poznati kao životinje koje se općenito ekstremno malo kreću. Kad se spuste na zemlju, nisu čak u stanju ni hodati uspravno, već se uokolo vuku pomoću svojih kukastih pandži.
Većinu svojih života oni zato provode viseći s drveća, drijemajući i jedući lišće i manje bube. Zapravo, jedna od rijetkih prilika kad se ljenjivci pokrenu i siđu s drveća događa se otprilike jednom tjedno – i to prilikom njihovog obavljanja velike nužde. Time, eto, dolazimo do današnje glavne teme.
Ljenjivci kakaju na vrlo neobičan, zanimljiv i opasan način
Možda nije veliko iznenađenje da životinje koje se toliko malo kreću imaju i ekstremno spor metabolizam pa veliku nuždu vrše u prosjeku jednom u tjedan dana. No, ono što je doista impresivno jest podatak da ljenjivci, kad se konačno s drveta spuste na tlo ne bi li “obavili posao”, prilikom kakanja gube čak jednu trećinu svoje ukupne tjelesne težine!
Da, prosječna stolica nekog ljenjivca zapravo je gigantska, pogotovo kad je se stavi u omjer s ostatkom njegove tjelesne mase. Da to stavimo u našu perspektivu – čovjek od 90 kila morao bi prilikom jednog odlaska na klozet izbaciti čak 30 kila dreka ukoliko bi želio biti sličan prosječnome ljenjivcu.
Zbog ovog ogromnog odstranjivanja jednotjednih otpadnih nakupina iz crijeva, ljenjivcima se prilikom vršenja velike nužde i vidno smanjuje trbuh.
Još jedan zanimljiv podatak u vezi s ovom tematikom jest taj da otprilike polovina svih ljenjivaca u divljini strada upravo prilikom vršenja velike nužde! To je stoga što ljenjivci, za razliku od većine drugih životinja koje žive na drveću, ne kakaju s krošnje na zemlju, već se u tu svrhu spuštaju na tlo, pri tom se izlažući nasrtaju velikog broja prašumskih predatora.
Ogromne količine uskladištene energije ljenjivci troše upravo na kakanje. Zašto?
Također, prilikom vršenja nužde na zemlji, ljenjivci se upuštaju u svojevrstan “ples”, jer mrdajući guzicom prvo u šumskome tlu načine rupu za izmet, a nakon obavljenog posla ju tako i zatrpaju. Znanstvenike ovakvo ponašanje prilikom vršenja nužde poprilično zbunjuje, jer ljenjivci ne samo da se prilikom kakanja izlažu velikim opasnostima, već i koriste velike količine dragocjene energije na spuštanje i veranje po drveću, kao i na otkopavanje i zakopavanje rupa. S obzirom na njihov ekstremno spor metabolizam, ljenjivci nemaju ni trunka suvišne tjelesne energije za rasipanje, pa se ovakvo ponašanje s evolucijskog gledišta čini vrlo rastrošnim.
No, biolozi za sad pretpostavljaju da ovakve navike pri vršenju velike nužde kod ljenjivaca imaju smisla zbog parenja, kada se mužjaci i ženke međusobno pronalaze i identificiraju upravo zahvaljujući izmetu uredno odloženom pod njihovim drvećem.
***
Preporučeni tekst: 6 egzotičnih vrsta mačaka za koje vjerojatno nikad niste čuli
