Neki od vas do sad su već uočili vijest da sam se nakon dužeg vremena provedenog na burzi konačno ponovno zaposlio. Igrom slučaja, moje novo radno mjesto ima veze sa školama i osnovnoškolskom nastavom. Tako mi je ovih dana na poslu pala ideja za pisanje liste u kojoj bi čitateljima istaknuo neke od meni najdražih dječjih knjiga domaćih autora.

Pritom obratite pažnju na to da je samo jedan od ovdje nabrojanih autora zastupljen u trenutno aktualnom službenom popisu osnovnoškolske lektire (barem prema mome saznanju), dok je bar 3 od 5 djela koja sam spomenuo danas praktički zaboravljeno, iako se radi o samim vrhuncima hrvatske književnosti za djecu.

Zapravo, ova je lista zamišljena trojako, u smislu da se potajno nadam kako će bar tri vrste profila mojih čitatelja od nje možebitno profitirati:

• Kao prvo, nadam se da će ove moje prijedloge pročitati bar neki osnovnoškolski profesor hrvatskog, prisjetiti se ovih odličnih no zaboravljenih naslova, te odlučiti neki od njih “uskrsnuti” kao prijedlog za izbornu lektiru.
• Drugo, nadam se da će i poneki roditelj u ovoj listi pronaći korisne sugestije za predlaganje zanimljive izvannastavne literature svojim osnovnoškolcima.
• Treće, priželjkujem i da se pokoji odrasli čitatelj, koji je, baš poput mene, u svome djetinjstvu čitao ove naslove, prisjeti ovih odličnih domaćih pisaca te ih još jednom potraži lokalnoj knjižnici ne bi li se prisjetio čitalačkih užitaka iz vlastitih osnovnoškolskih dana.

Zato, bez dodatnog odugovlačenja, prijeđimo na samu listu. Pritom samo držite na umu da se radi o mome osobnom izboru, i da je samorazumljivo da na listi koja je ograničena na izbor od 5 knjiga definitivno nećete pronaći SVE naslove koje ste i sami voljeli čitati kao klinci.

5. Vladimir Nazor: Bijeli jelen

Nazorova bajka Bijeli jelen smatra se jednom od najljepših hrvatskih dječjih bajki, i to ne bez razloga. Djelom dominira iznimna piščeva maštovitost, koja kao da na naš domaći način kombinira motive iz priča o Tarzanu i Dr. Dolittleu. Uz to, priča je prožeta iznenađujuće dubokim no suptilnim komentarima o ljudskim međuodnosima, kao i o suživotu ljudi i životinja.

Priča prati siromašnu i od svih prezrenu guščaricu Anku koja se igrom prilika izgubi u šumi, a nakon noći prospavane u jelenjem brlogu na svoje čudo otkrije da može razumjeti jezik životinja. Anka godine provodi u suživotu sa stanovnicima šume, no naposljetku otkriva da joj, iako je zavoljela svoje životinjske sudrugove, nedostaje svijet ljudi, bez obzira na to što su ju druga ljudska bića oduvijek ružno tretirala. Stoga Anka poskrivećki stupa u interakciju s ljudima iz obližnjih sela oko šume, a ljudi ju zamjenjuju za šumsku vilu. Ova Ankina neodlučnost između pripadanja svijetu šume i svijetu ljudi na kraju eskalira u gorko-slatkom završetku priče u kojoj Anka pronalazi svoje mjesto u svijetu, ali, na svoju žalost, pritom također mnogo i gubi.

Ovu priču sam još davnih dana slušao u obliku radio kazete sa snimljenom naracijom, a preslušavao sam ju toliko često da se traka s pričom naposljetku posve izlizala. Ovo je djelo koje maštovitost i zaigranost dječjih bajki kombinira s nekim vrlo dubokim poukama o životu i ljudskom društvu, te bih ju preporučio možda nešto zrelijim osnovnoškolcima.

4. Ivana Brlić-Mažuranić: “Ribar Palunko i njegova žena” (iz zbirke Priče iz davnine)

Mažuranićka i njezine Priče iz davnine neosporni su klasik domaće književnosti, a autorica je još za svojega života čak četiri puta bila predlagana za Nobelovu nagradu. Uz knjigu Čudnovate pustolovine šegrta Hlapića, njezino najpoznatije djelo definitivno je zbirka bajki Priče iz davnine. Svaka od priča u ovoj zbirci zapravo je nezaobilazno djelo u sklopu domaće književnosti. Zbirka uključuje najpoznatije Mažuranićkine bajke, poput “Šume Striborove”, “Regoča”, “Ribara Palunka i njegove žene”, “Sunca djevera i Neve Nevičice”, “Lutonjice Toporka i devet župančića”, “Kako je Potjeh tražio istinu”, “Bratca Jaglenca i sestrice Rutvice” i “Jagora”.

Ivani Brlić-Mažuranić su, zbog iznimne maštovitosti i bajkovitosti njezinih izmišljenih poganskih narodnih predaja, prišili i laskavi nadimak “hrvatski Tolkien”. Osobno, od svih priča okupljenih u ovoj klasičnoj zbirci bajki, meni je, uz slavnu “Šumu Striborovu” oduvijek bila najdraža možda ona najmanje poznata – “Ribar Palunko i njegova žena”. Radi se o iznimno maštovitoj i uzbudljivoj, no i poprilično mračnoj bajci koja pripovijeda o bezuvjetnoj ljubavi ribarove žene.

Ribar Palunko bio je iznimno siromašan i mrzio je svoje siromaštvo u tolikoj mjeri da je, u želji da se obogati, bio spreman ugroziti i vlastitu obitelj – sina i ženu koja mu je bezuvjetno odana. Nakon što zbog Palunkove bezumne pohlepe za bogatstvom žena i on prvo izgube sina, a zatim mu žena od tuge i izgubi dar govora, ribar se odlučuje na očajnički pothvat u mitske dvore Kralja Morskoga, ne bi li ondje stekao žuđeno bogatstvo. Međutim, Palunko ubrzo otkriva da običnom smrtniku poput njega više nije dozvoljeno napustiti morske dvore. Stoga jedina nada za njegov spas leži u njegovoj ženi koju je prezreo i opljačkao od vlastitoga sina. Međutim, njezina bezuvjetna ljubav natjera ženu u upornu potragu za Palunkom koji ju vodi u opasne morske krajeve ispunjene morskim čudovištima. Pritom morska bića odanoj ženi nude vratiti i izgubljeni govor, kao i vlastitoga izgubljenog sina, samo ako ona odustane od potrage za Palunkom, no žena odlučuje ostati vjerna do kraja, sve dok pod svaku cijenu ne izbavi nezahvalnog muža iz dvora Kralja morskoga.

Ova bajka, kao i cjelokupne priče iz davnina, odličan su prijedlog za čitanje svakom mladom pokloniku epske fantastike i Tolkiena.

3. Ivan Kušan: Koko i duhovi

Jedna od meni najdražih knjiga za djecu zasigurno je naslov Koko i duhovi. Ovo je avanturistička i detektivska priča o skupini dječaka koji odrastaju u Zagrebu, a roman je svojevrsni nastavak Kušanove uspješnice Uzbuna na Zelenom vrhu, iako se Koko i duhovi može bez problema čitati i zasebno.

Ovaj dječji roman sadrži apsolutno sve ključne elemente koji neku pisanu dječju avanturu čine pamtljivom i uzbudljivom. Prvenstveno, grupica glavnih likova iznimno je dopadljiva, karakterno raznolika i pamtljiva. Drugo, u centru radnje je detektivski misterij o zagonetnim krađama u susjedstvu, iza kojih leže anonimni lopovi koji se maskiraju u duhove ne bi li uplašili lokalne klince.

Naracija je dinamična i napeta, te uvjerljivo dočarava djetinjstvo u gradu. Ovo je knjiga koja je mnoge generacije djece poticala na traženje zanimljivosti i avantura u svakodnevici i svojem neposrednom domaćem okružju, te je Koko i duhovi stoga iznimno poticajna literatura za razvijanje dječje mašte. Tako je prvi poriv mnogih klinaca nakon čitanja ove priče bio odmah osnovati vlastito pobratimstvo i dati se u istraživanje stvarnih i izmišljenih zagonetki i intriga u vlastitome susjedstvu.

2. Gabro Vidović: Zatočenici pernatog otoka

Ovo je zaboravljeno djelo još jedan vrhunski primjer domaćeg avanturističkog romana za djecu. Priča se, kao i u Koku i duhovima, odvija u običnom svijetu, no mladi čitatelji upravo će zbog toga svoje prozaično i svakodnevno okruženje naučiti gledati drugačijim očima.

Ovu knjigu bit će vam možda nešto teže pronaći, jer je njezin autor u današnje vrijeme praktički u potpunosti zaboravljen. No, garantiram vam da će vam se trud naposljetku isplatiti. Osobno sam godinama obilazio sajmove knjiga u potrazi za ovim naslovom, ne bih li ga konačno pročitao još jednom nakon djetinjstva, jer mi je u sjećanju ostao kao jedna od najzanimljivijih dječjih knjiga koje sam posjedovao. Kada sam je konačno pronašao, mome oduševljenju nije bilo kraja.

Priča prati trojicu prijatelja koji se žele otisnuti u pustolovan put rijekom do tzv. “Pernatog otoka” na kojem žive samo ptice. Međutim, kako ne posjeduju čamac, dječaci su ga prisiljeni ukrasti od  strogog i nepopustljivog lokalnog lugara. Prijatelji krađu izvršavaju uspješno, no lugar im naposljetku ipak ulazi u trag i neprimjetno ih slijedi sve do Pernatog otoka, odlučan u namjeri da im očita strogu lekciju o posuđivanju stvari bez pitanja. Međutim, ova se lugarova osveta izmiče kontroli, a na kraju priče obje strane nauče ponešto o poštovanju tuđeg vlasništva, popustljivosti i opraštanju.

Ovaj ne naslov kao stvoren za svakoga željnog uzbudljivih papirnatih avantura u kojima su protagonisti vrlo upečatljivi no posve realni likovi.

1. Milivoj Matošec: Suvišan u svemiru

Matošec je svojevrsno bio jedno od poznatijih imena domaće književnosti za djecu, a danas malo tko za njega zna. Roman Suvišan u svemiru vrlo je originalno djelo unutar korpusa hrvatske književnosti za djecu, i to zato što spaja elemente avanturističkog, detektivskog, znanstvenofantastičnog, ljubavnog i socijalnog romana.

Originalna i napeto ispripovijedana priča prati dječaka po imenu Pero Katastrofa koji se osjeća prezren i neshvaćen od strane svojih prijatelja, roditelja i okoline. Kao prototip dječjeg buntovnika, Pero Katastrofa odlučuje pobjeći od kuće i učiniti “nešto veliko” sa svojim životom. Pritom, zahvaljujući mnogim iznenadnim obratima i slučajnostima, Pero postaje asistent ludog no genijalnog profesora Galaktića koji se na korak do izumljivanja privatne rakete za daleka svemirska putovanja. No, dok se Pero sve dublje zapetljava u složene odnose s nepredvidljivim profesorom Galaktićem, istodobno ga traže zabrinuti otac i jedan novinski reporter koji shvaća da se dječak bez vlastitoga znanja upleo u potencijalno vrlo opasnu intrigu u čijem je središtu otmica i lukava prijevara.

Mišljenja sam da bi se roman Suvišan u svemiru mogao komotno ponuditi i djeci koja čitanje lektire općenito smatraju užasno dosadnim zadatkom. Ova priča o intrigama, razbojnicima, svemirskim putovanjima, vanzemaljcima i pobunjenim tinejdžerima predstavlja savršenu kombinaciju zanimljivih pripovjednih motiva, napetosti te dojmljivih i poistovjetljivih glavnih likova da zarobi maštu skoro svakog klinca.

***

Preporučeni tekst: 5 knjiga za plažu koje nećete pronaći ni na jednoj drugoj listi preporuka!