Vrlo sam sretan što vam danas na Kurzivu ponovno mogu predstaviti jednu ekskluzivu. Radi se o mojem izvještaju iz prve ruke u vezi s nedavno održanom pjesničkom rezidencijom ekološke tematike koja se u organizaciji udruge Art Lab puna tri dana odvijala u predivnim, snijegom prekrivenim šumarcima Vukomerića iza Velike Gorice.

Radi se o jednom od konceptualno i izvedbeno najuspjelijih pjesničkih okupljanja kojima sam do sad imao prilike svjedočiti, a ono čime se ova pjesnička rezidencija posebno izdvaja među ostalim sličnim projektima jest neuobičajena doza topline i međusobne povezanosti koja na njoj vlada.

O Art Labovoj pjesničkoj rezidenciji

Ovogodišnja Art Labova pjesnička rezidencija održala se već drugi put na Recikliranom imanju koje je nastalo kao projekt Zelene mreže aktivističkih udruga (ZMAG). Cijelo događanje nosilo je naziv Tragovi u snijegu – Sjeme za budućnost i trajalo je tri dana, od 25. do 27. siječnja 2019. godine (od petka do nedjelje). Na njemu je sudjelovalo šest izabranih poeta iz raznih krajeva Hrvatske.

Pjesnici su, uz osigurani smještaj i hranu, proveli tri dana na ZMAG-ovom Recikliranom imanju, educirajući se o permakulturi i održivom življenju, te crpeći inspiraciju iz izuzetno poticajnih zimskih pejzaža oko samoga imanja.

Da bih iz prve ruke vidio što se radi i kakva atmosfera vlada na ovakvoj vrsti događanja, osobno sam posjetio Reciklirano imanje u subotu, 26. 1. te s gostujućim pjesnicima i organizatorima proveo cijeli jedan nevjerojatno ispunjen i poticajan dan na ZMAG-ovom imanju, pri tom se i sam uključivši u mnogobrojne aktivnosti pjesničke rezidencije. Involvirano novinarstvo iz prve ruke je, na kraju krajeva, najbolje novinarstvo 😀 .

U nastavku teksta opisat ću vam što sam tamo vidio i doživio.

O ZMAG-ovom Recikliranom imanju

Reciklirano imanje u naselju Vukomerić nastalo je kao mjesto na kojem ZMAG-ova vizija održivog življenja može zaživjeti u praksi. Tako članovi ZMAGA imanje izgrađuju i na njemu žive u skladu s permakulturom i održivim življenjem, vršeći minimalan utjecaj na okoliš. To konkretno znači da su praktički cijelo imanje izgradili vlastitim rukama, od prirodnih i nekomercijalnih materijala, a imaju i vlastite prirodne izvore struje, vode i hrane, što ih čini jednom malom cjelinom koja je zapravo samoodrživa, a s time i dobrim dijelom neovisna o vanjskome svijetu.

Stoga mi vjerujte kad vam kažem da je doista izniman i pomalo nadrealan doživljaj prošetati ovim permakulturnim imanjem i upoznati ga iz prve ruke. Ono se sastoji od više kuća ručno sagrađenih od drveta i kamena. Kuća u kojoj se smjestila pjesnička rezidencija je, koliko sam čuo, opskrbljena ručno rađenim solarnim kolektorima koji tokom cijele godine osiguravaju električnu energiju potrebnu za normalan život. Voda za kućanstvo se prikuplja od kišnice.

Osim ovih zanimljivih i praktičnih koncepata, na Recikliranom imanju nalaze se i “banka sjemena” u kojoj se pohranjuje i čuva sjeme mnogih korisnih vrsta biljaka, “hotel za kukce”, posebna peć na drva koja grije stambeni prostor, reciklažno dvorište, vrlo čist i mirisom potpuno neutralan ekološki zahod koji ljudske fekalije pretvara u kompost, kao i mnoga druga čudesa i ekološki održive inovacije uz pomoć kojih je život na Imanju vrlo ugodan.

Moja cjelodnevna pustolovina na Recikliranom imanju počela je kad sam se priključio gostujućim pjesnicima u službenom obilasku imanja, na kojem smo se upoznali s načinom na koji ono funkcioniranja. Nakon obilaska imanja uslijedilo je zanimljivo edukativno predavanje o prednostima i važnosti permakulture i održivog življenja u današnjem svijetu, koje je održala ZMAG-ovka Sendy Osmičević.

Sudionici ovogodišnje rezidencije

Po završetku predavanja, bilo je vrijeme za pjesničke radionice, kao i za moje upoznavanje s ostalim sudionicima. Iako sam se na rezidenciji trebao pojaviti isključivo u funkciji “reportera-amatera” za blog Kurziv, ostali sudionici rezidencije srdačno su mi ponudili da im se pridružim na poetskim radionicama, što sam s veseljem prihvatio jer i sam pišem poeziju. Uostalom, ima li boljeg načina za upoznavanje s ljudima od zajedničkog obavljanja manjih kućanskih zadataka i zajedničkog pisanja te čitanja poezije? Sumnjam.

Sudionici ovogodišnje pjesničke radionice bili su autori Goran Krapić, Ivan Čeperković, Maja Klarić, Marijana Mrvoš, Marta Džaja i Patrik Sečen, a uz njih su na imanju bile Art Labove organizatorice Aldina Šćulac i Vedrana Pavlak, Sendy Osmičević iz ZMAGA, te moja malenkost. Ovoj su se bazi okupljenih ljudi tijekom dana u druženju i stvaranju pridruživali i neki od susjeda s Recikliranog imanja.

Sad, pod rizikom da zazvučim kao da bacam floskule, ipak ću reći da je stvaranje i druženje s ovom ekipom od samog početka stvorilo atmosferu u kojoj su se svi okupljeni osjećali kao da se poznaju već dugo vremena. Ljudi su jednostavno “kliknuli”, reklo bi se. I na ovom pjesničkom događanju se, kao rezultat toga “klikanja”, doista mogla osjetiti neka uzajamna podrška i povezanost koju nije moguće iskusiti gotovo na niti jednoj drugoj vrsti pjesničkih događanja.

Goran me se dojmio kao iznimno inteligentan i načitan čovjek ugodnoga glasa s kojim je podjednako ugodno ćaskati, kao i pretresati intelektualne teme. Ivan je savršeno oličenje svega što umjetnike čini posebnom vrstom osoba, jer u njegovom se karakteru sklapaju dobronamjernost, određena doza povučenosti i iskra ekscentričnoga kreativnog genija. Maja je velika putnica i pjesnikinja koja voli život te samim svojim prisustvom razvedrava ljude oko sebe. Marijana je autorica iz čije osobe i ugodnoga glasa zrači toplina i razumijevanje za ljude koji ju okružuju, te svojim prisustvom oplemenjuje svaki razgovor. Iz Marte zrači dobronamjernost i prijateljstvo, a posjeduje i izrazito bogat rječnik i repertoar pjesničkih slika. Patrik je zaljubljenik u glazbu s velikom glađu za kreativno stvaranje, i obično je kreativni motor koji pokreće razgovore. Tome pridodajte i moje prijateljice Aldinu i Vedranu iz Art Laba, s kojima se razumijem valjda bolje nego s većinom drugih ljudi, kao i susretljivu i inteligentnu ZMAG-ovku Sandy – i imate dream team.

Što se događalo na pjesničkim radionicama

Pjesničke radionice tako su otpočele maksimalno opuštenom i prijateljskom ozračju na gornjem katu drvene kuće u kojoj smo boravili, dok se u prizemlju krčkao ručak.

Prvi pjesnički izazov za sudionike bio je napisati pjesmu inspiriranu jednom od tri ponuđene umjetničke fotografije. Drugi izazov bio je sastaviti “blackout” poetski uradak. Blackout poezija nastaje zacrnjivanjem dijelova nekog već postojećeg teksta, na taj način ističući u njemu određene riječi koje, istaknute, tvore potpuno novu značenjsku cjelinu. Treći izazov bio je napisati poetski rad inspiriran slušanjem jednog glazbenog uratka.

Ovi raznoliki pjesnički zadaci učinili su da okupljeni počnu prštati od kreativnosti, a pritom se i dobro zabave (te da se nerijetko i nasmiju kakvoj zajedničkoj provali). Rezultat svega toga bila je iznenađujuće velika količina odlične poezije, što samo govori u koliko smo se poticajnom okruženju svi skupa nalazili. Doista je svatko od okupljenih kreativaca, bez iznimke, tijekom ove radionice imao “svoj trenutak”, kad bi riječima zabljesnuo lica i umove ostalih poput snažne baklje.

Obilni ručak, šetnja šumom i popodnevni kreativni odmor

U duhu ekološke teme rezidencije, ručak se sastojao od isključivo biljne prehrane. To je podrazumijevalo velike količine domaćeg kruha, rizi bizija, tempeha i biljnih ćevapa, kuhanog kelja, cikle, ajvara, te salate od luka i graha. Sve to zalijevali smo craft pivama iz Pivovare Medvedgrad koja je, zajedno s bio-prehrambenim tvrtkama Vegefino i bio&bio, bila sponzor događanja. Kao što vidite, nitko definitivno nije ostao gladan.

Nakon ručka, okupljeni su dobili oko tri i pol sata vremena slobodnog od bilo kakvih zadanih aktivnosti. Ovaj je dio dana svatko mogao provesti kako god mu je najviše odgovaralo – razgledavajući okolicu, spavajući, čitajući, razgovarajući, pišući, ili kako god drugačije.

Ja sam se, s još nekoliko sudionika, prvo uputio na jednu okrepljujuću i poticajnu šetnju snijegom prekrivenim šumskim putevima i brdašcima s kojih je pucao spektakularan pogled na okolnu neiskvarenu prirodu. Po povratku u kuću, neko sam vrijeme čitao i piskarao ležeći pod ogromnim prozorom kroz koji se vidjelo široko i plavo zimsko nebo. Zatim sam se pridružio skupinici ljudi u neobaveznom razgovoru i drijemanju uz veliku ciglenu peć.

Večernje druženje i čitanje poezije

Nakon ovako kvalitetno provedenoga vremena, tijekom kojeg je svatko od okupljenih imao vremena za vlastite misli i vlastite sitne užitke, uslijedila je i ponovno obilna večera i gledanje pjesničkoga dokumentarca, nakon čega smo u potpunosti bili spremni za večernje čitanje poezije.

Društvance se tako pred večer okupilo u krugu oko spomenute velike ciglene peći, siti i opremljeni pokojom pivom u rukama. Svako od prisutnih imao se priliku predstaviti s nekoliko poetskih uradaka iz vlastitoga opusa. I ovdje je postotak odličnih pjesama bio izuzetno visok, a svi prisutni u prijateljskom su ozračju slušali tuđe umotvorine, usput ugodno omamljeni toplinom iz peći i punim trbusima.

Nakon čitanja, bilo je vrijeme za moj povratak u Zagreb. Naravno, sudionici rezidencije ostali su na imanju i preko noći te dobar dio idućeg dana, a čujem da im je i u nastavku bilo odlično jer su se nastavili družiti uz društvene igre i kasnonoćne razgovore.

Zaključak

Art Labova pjesnička rezidencija, iako se održala tek po drugi put, kvalitetom zamisli i izvedbe već sad daleko premašuje većinu drugih književnih događanja iz Hrvatske i regije. Ovo im zasigurno neće biti posljednja pjesničko-ekološka rezidencija, pa zato uvrebajte priliku i prijavite se na neko od idućih izdanja ovog edukacijsko-kulturnog događanja. Ovogodišnji sudionici svi odreda tvrde da su na ovoj rezidenciji proveli par najkvalitetnijih i najispunjenijih dana u dugo vremena, a sjećanja i prijateljstva stečena tom prilikom postaju i ostaju trajna vrijednost za sve.

Više o radu udruge Art Lab možete doznati na njihovoj Facebook stranici (KLIKNI LINK), a o radu i misiji ZMAG-a na njihovom webu (KLIKNI LINK).

Nadam se da ću čitatelje Kurziva i u idućem navratu biti u stanju razonoditi ekskluzivnim izvještajem s iduće pjesničke rezidencije, jer rađenje ove reportaže bilo je apsolutno zadovoljstvo i ono što bih nazvao kvalitetno provedenim vremenom.

Zato, do idućeg puta!

***

Preporučeni tekst (LINK): Domaća pjesnička scena budi se iz dugog sna: iscrpan popis pjesničkih tribina u gradu