Jedan od najzanimljivijih aspekata današnje internetske kulture jest njegova fandom komponenta. Pod izrazom fandom, dakako, mislim na brojne internetske stranice posvećene prekrajanju radnje i likova popularnih popkulturnih medijskih franšiza koje izrađuju sami fanovi nekog filma, serije, igre ili stripa. Tako nerijetko fenomen fandomskog prekrajanja poznatih popkulturnih ikona rezultira grotesknim izobličenjima popularnih izmišljenih likova.
Horor, nihilizam, egzistencijalna jeza i Garfield
Savršen primjer za ovaj fenomen internetskog “izobličavanja” poznatih (i nerijetko poprilično nevinih) medijskih sadržaja u posljednje je vrijeme svakako strip Garfield. Naime, internetom se već neko vrijeme nezaustavljivo šire razne zastrašujuće, bolesne, abnormalne, nihilističke i depresivne inačice ovog popularnog stripa za klince i odrasle.
U nekim od tih stripova svjetski omiljeni proždrljivi i lijeni mačak ponekad je prikazan kao čudovište iz druge dimenzije koje proždire sve pred sobom te pokušava tjelesno ili mentalno nauditi svome vlasniku, Jonu Arbuckleu. A neke verzije internetskih stripova o Garfieldu samo su iz stripa izbrisale naslovni lik, ostavljajući Jona da u svakoj sličici govori sam sa sobom i na taj način publici razotkrije sav užas i besmisao vlastite egzistencije.
Žao mi je, Jone
Jedna od najboljih Facebook-stranica posvećenih stravičnim prekrajanjima likova iz Garfieldovog univerzuma zasigurno je stranica I’m sorry Jon (u prijevodu: “Žao mi je, Jone”). Ova luda, jeziva i nerijetko vrlo bolesna stranica nudi ono najbolje od internetskih fandom stripova o Garfieldu koncipiranih u skladu s horor estetikom.
Ova stranica dijeli uratke mnogih relativno poznatih i potpuno anonimnih internetskih umjetnika koji su se okušali u stvaranju vlastitog koncepta čudovišnog Garfielda. Oni poprilično variraju u kvaliteti ideje i izvedbe, ali upravo je u tome ljepota ovakvih stranica – one vam daju opći uvid u neki fenomen umjesto već filtriranih sadržaja.
Garfield se na stranici I’m sorry Jon najčešće pojavljuje u ulozi zastrašujućeg nadrealnog entiteta, podosta podsjećajući na neke od poznatijih Lovecraftovih koncepata kozmičke strave iz drugih dimenzija postojanja. Tako se u ovim stripovima Garfield nerijetko iz čista mira preobrazi u golemu gusjenicu, krakatog monstruma ili kakvog demona, a u tim scenarijima njegov naivni vlasnik Jon najčešće ostaje raskomadan ili trajno oštećene psihe.
U nekim drugim verzijama Jon je pak prikazan kao ludi serijski ubojica, a Garfield je samo jedna od njegovih izmišljenih šizofrenih ličnosti. Ponekad se Garfield nađe i u ulogama zlostavljane i nesretne kućne mačke koju pijani Jon svakodnevno mlati.
Podsvjesno prisutna tama sadržana je i originalnim stripovima u Garfieldu
Na stranici I’m sorry Jon tako prevladava realna i nadrealna strava. Posebice je zanimljivo vidjeti kako su neki od najpoznatijih motiva iz originalnog stripa (primjerice, Garfieldova neutaživa proždrljivost) objašnjeni navodnom demonskom prirodom popularnog narančastog izjelice.
Ovakva postmoderna prekrajanja popularnih likova vrlo su zanimljiva i efektna najviše upravo zbog toga što se ona oslanjaju na neke uznemirujuće i abnormalne aspekte prisutne već i u samom originalnom sadržaju.
Tako svatko tko je ikad s pažnjom čitao stripove o Garfieldu zna da se i u ovom stripu za djecu ispod površine konstantno pomaljaju motivi kronične depresije (konstantno spavanje i prejedanje), životnog besmisla (Jonova osamljenost, nesređen život, nemogućnost da išta napravi kako treba te zadobije ičije poštovanje), patološkog narcizma (Garfieldov osjećaj superiornosti prema bližnjima, sebičnost i okrutnost) i slično.
Na ovaj način internetske fandom zajednice iz navodno nevinih crtanih likova zapravo izvlače i svijetu pokazuju tamu koja je cijelo vrijeme bila prisutna u samom stripu, gotovo kako kakva podsvjesna misao.
Garfield bez Garfielda
Druga najzanimljivija internetska stranica koja se bavi radikalizacijom tamnih strana Garfielda svakako je Facebook-stranica po imenu Garfield Minus Garfield. Ova stranica, za razliku od umjetničkih koncepata okupljenih pod “kišobranom” stranice I’m Sorry Jon, ne proizvodi potpuno nove vlastite crteže, već se fokusira na redukciju originalnog stripa.
Ono što se ovdje događa zapravo je to da je Garfield pomoću Photoshopa eliminiran iz originalnih stripića. Ovako pratitelji ove stranice dobivaju bizarne i depresivne egzistencijalističke stripove o Garfieldovom vlasniku Jonu Arbuckleu koji uglavnom provodi vrijeme šuteći i tumarajući praznom kućom, povremeno ničim izazvan izričući zastrašujuće depresivne opaske, poput: “Grozim se sutrašnjice”, “U fazi sam kad više nemam volje za životom”, “Moj život ne odvija se kako sam planirao”, i slično.
Ono što je ekstremno zanimljivo u ovom konceptu jest to da u sami strip nije dodano baš ništa – iz originalnog stripa je tek izbrisan lik Garfielda koji svojim sarkastičnim komentarima obično ublažava i humorizira zabrinjavajuće opaske svoga gubitničkog vlasnika.
Svaka užasna opaska koju Jon izriče u stripovima Garfield Minus Garfield potiče izravno iz originalnih stripova, samo je percepcija čitatelja o ovim opaskama radikalno promijenjena kad su one ogoljene od bilo kakvih drugih komentara i koncepata te predstavljene u svojom punom tonu egzistencijalnog beznađa.
Na ovaj način, i ovi uraci itekako dobro razotkrivaju podsvjesne tonove apsurdizma i nihilizma uglavljene u pore pop kulture. Jedno je sigurno – nakon što vidite ovako nešto, teško da ćete Garfielda ikad više biti u stanju doživljavati na neutralni način.
***
Preporuečni tekst: Junji Ito i “Uzumaki” – horor proistekao iz geometrijske apstrakcije
