Turneja po knjižnicama: nova postaja – Knjižnica Staglišće

Dobrodošli natrag u seriju tekstova “Turneja po knjižnicama”. Ako ste mi se tek pridružili, tada znajte da mi je cilj posjetiti, upoznati i u ovoj seriji tekstova opisati baš sve gradske knjižnice u Zagrebu. Na ovaj način, možete doznati kakva ponuda, atmosfera i radni uvjeti vladaju u knjižnicama koje do sad niste mogli ili ih se niste sjetili posjetiti sami. Na redu je prikaz gradske knjižnice koju nikad do prije jučerašnjeg dana nisam posjetio. To je Knjižnica Staglišće blizu Jaruna.

Knjižnice karta, Staglišće Google Maps
Foto: Google Maps (modified screenshot)
Kako do Staglišća?

Staglišće je jedan od rijetkih kvartova uz jezero Jarun koji posjeduje svoju knjižnicu, pa zato pretpostavljam da imaju čitatelje iz mnogih manjih kvartova oko samog jezera. Do knjižnice se iz Centra dolazi relativno lako, iako je vožnja tramvajem možda malo duža. Jedino što trebate napraviti jest na Autobusnom kolodvoru sjesti na tramvaj broj 5, ili pak na Trgu uloviti tramvaj broj 17. Zatim se s bilo kojim od tih tramvaja samo odvezite u smjeru okretišta u Prečkom, ali izađite na stanici Staglišće.

Naravno, ako vam se ne vozika po tramvajima te ako ste poput mene željni dehidracije i sunčanice, onda iskoristite ovo tropsko vrijeme kako biste se na svoj rizik biciklom odvezli do Jaruna, s Jaruna skrenuli u Vrbane, a iz Vrbana se zaputili Horvaćanskom cestom udesno, sve do Staglišća.

Knjižnica Staglišće 2
Foto: Kurziv.net
Potraga za Knjižnicom Staglišće

Knjižnica se nalazi na adresi Augusta Prosenika 7. S obzirom na to da nikad do jučer nisam bio u ovoj biblioteci, koristio sam se navigacijom na mobitelu ne bih li pronašao adresu. No, ne znam je li mi se od jarunskog Sunca pomutila pamet, ili je pak u pitanju bilo moje prirodno nesnalaženje u prostoru, ali imao sam problema s pronalaženjem Knjižnice Staglišće. Iako na samoj zgradi gdje se ona nalazi stoji ogroman i ofucan natpis na kojem piše: “KNJIŽNICA”, do ulaza u ove zgrade mora se doći preko neke vrste onižeg kamenog platoa na koji se potrebno uzverati s ulice. Pošto ja to nisam znao, nisam ni vidio natpis, nego sam se provezao točno pokraj njega, te proveo idućih pola sata u besmislenom pretraživanju stražnjih haustora u potrazi za knjižnicom koja se nalazila s druge strane zgrade.

Knjižnica Staglišće 3
Foto: Kurziv.net
Ne sudi knjigu po koricama, kao ni knjižnicu po pročelju zgrade

E sad – kad sam konačno pronašao taj kameni plato i uočio ogromni natpis “KNJIŽNICA”, moj prvi dojam bio je da ova biblioteka izvana izgleda točno onako kako sam i zamišljao da bi knjižnica u nekom majušnom zagrebačkom kvartu mogla i izgledati. Ofucani zidovi, oljuštena i prljava fasada i grozomorni metalni natpis… Nimalo impresivno. No, zato me interijer same Knjižnice Staglišće tim više iznenadio i oduševio.

Iako izvana izgleda poput kakvog propalog i već desetljećima zatvorenog socijalističkog dućana, unutrašnjost ove knjižnice predstavlja, što se dizajna interijera tiče, sami vrh onoga što sam do sad vidio u gradskim knjižnicama. Nevjerojatno ali istinito – radi se o jednoj od iznutra najljepših, najkomotnijih i najfinije uređenih knjižnica u gradu. A kada shvatite da ste na ovakav kulturni prostor naišli u kvartu čiji se sadržaji uglavnom svode na nekoliko kioska, kafića i pečenjarnica, ne možete se prestati čuditi.

Knjižnica Staglišće 4
Foto: Kurziv.net
Najprozračnija i najkomotnija knjižnica u Zagrebu?

Doista, ne sjećam se da sam u ikojoj knjižnici koju sam do sad posjetio uočio sličnu unutarnju logiku kao u Staglišću. Jer, ovaj prostor nije do maksimuma natrpan policama i knjigama, već najveći dio knjižnice zauzimaju veliki dvosjedi, stolice i stolovi s računalima, kako bi se korisnici ovog prostora u njemu osjećali što ugodnije. Da, čini mi se da je interijer Staglišća prvenstveno zamišljen kao interijer komotne i prozračne čitaonice, a ne kao interijer prosječne knjižnice.

Police s knjigama tako su poredane uglavnom uz same rubove prostora u čijem se središtu nalazi posudbeni pult. Dojam prozračnosti i širine ovdje se dodatno naglašava velikim prozorima koji u ovoj knjižnici-čitaonici osiguravaju veliku količinu danje svjetlosti.

Knjižnica Staglišće 7
Foto: Kurziv.net
Ponuda knjiga

Naravno, ovakav koncept činjenja knjižnice maksimalno prozračnom i prohodnom direktno utječe na neke druge karakteristike prostora. Tako sam primijetio da su police sa stručnom literaturom uglavnom siromašne – jedan mali red knjiga iz filozofije, jedan mali red knjiga iz sociologije, psihologije, povijesti, itd… Ovdje se baš nećete okoristiti stručnom građom za pripremu ispita ili znanstvenih radova. No, zato im je zbirka beletristike u najmanju ruku pristojna. Posebno sam uočio kako imaju zanimljivu i pozamašnu kolekciju domaće poezije i proze, što i se svakako sviđa. Štoviše, ovdje sam uočio i mnoge zbirke domaće poezije koje inače ne vidim u drugim knjižnicama.

Knjižnica Staglišće 6
Foto: Kurziv.net
Svi vas gledaju, nema polica iza kojih biste se sakrili…

S obzirom na to kako je prostor knjižnice u cijelom svome središtu otvoren i nezagrađen policama, imao sam ponešto nelagode pri slikanju samog interijera za potrebe ovog teksta. Naime, kad god bih pokušao uslikati kako knjižnica izgleda iznutra, primijetio sam kako par korisnika čitaonice skroz s drugog kraja velike prostorije zure u mene i promatraju me kao da se pitaju kog ja to vraga radim fotografirajući knjižnicu. Ovoj situaciji nije ni pomoglo to što Staglišće ima i veliki dječji odjel (gotovo velik kao i odjel za odrasle), pa sam se usudio okinuti samo par slika prije nego li netko dobije krivu ideju o meni kao o manijaku koji u knjižnici fotografira klince.

Ono što pokušavam reći u ovom odjeljku vjerojatno je nešto poput ovoga – ako volite mir i privatnost dok birate knjige, ovdje biste se možda mogli osjećati mali previše izloženo. No, to ovisi o vašoj individualnoj senzibilnosti.

Knjižnica Staglišće 5
Foto: Kurziv.net
Završni dojmovi

Ovim dojmovima treba pridodati i to da su izlozi knjižnice uređeni s maksimalnim ukusom, te u njima stoje izložene razne grafike, crteži i knjige na preporuku, a nekoliko polica u samoj unutrašnjosti također je rezervirano za izlaganje preporučenih književnih naslova. Oni su pak raspoređeni vrlo pregledno i pedantno tako da se u njima (za promjenu) čak i vrlo lako snaći i brzinski uočiti što se toga tjedna nudi.

Da zaključim – iako ovo možda nije najbogatija knjižnica u gradu kad je u pitanje potraga za publicistikom, ljubitelji domaće te poznatije strane beletristike ovdje će svakako pronaći dosta toga zanimljivog. Nadalje, ovo nije knjižnica u koju biste trebali doći, posuditi iz nje par knjiga kao iz skladišta te napustiti prostor čim prije, već biste jednom trebali iskusiti kako je to na sat ili dva zasjesti i čitati nešto zanimljivo u ovom nevjerojatnom prostoru koji podsjeća na kakav moderni salon ili predsoblje umjetničke galerije.

Knjižnica Staglišće, posudba
Foto: Kurziv.net
Što sam posudio?

Pri posjetu Staglišću sam, kao i u svakoj knjižnici koju sam do sad obišao, posudio nekoliko knjiga, jer smatram svetogrdnim samo otići pofotkati unutrašnjost neke knjižnice. Tako sam ovog puta izabrao sljedeće naslove:

  • Maša Kolanović – Sloboština Barbie (roman) – Ovu knjigu posudio sam zato što mi je u pamćenju ostalo da je se negdje spominje kao podosta originalan i netipičan primjer novijeg hrvatskog romana. Inače o autorici ne znam baš ništa. Tako da su mi i očekivanja u vezi s ovim djelom podosta neodređena.
  • Sonja Zubović – Samo se vjetar smiješi (poezija) – O ovoj autorici također ne znam ništa, a ovoj me knjizi prvenstveno privukla vrlo efektna naslovnica. Kad sam nasumično pročitao nekoliko pjesama, shvatio sam da se vjerojatno radi o nekoj vrsti moderne lirike u kojoj nema mnogo apstrakcije već su emocije i impresije njezini glavni elementi, a to je upravo onakva poezija kakvu tražim. Vidjet ćemo kakvi će biti završni dojmovi.
  • Marko Pogačar – Crna pokrajina (poezija) – Pogačar je definitivno jedan od trenutno najrazvikanijih novih domaćih pjesnika, a ja sam, pročitavši dvije ili tri njegove knjige, došao u zaključka da u ovakvoj apstraktnoj poetici ne vidim baš ništa što bi me uzbudilo ili mi zaokupilo pažnju. Pa ipak, kako ne volim zbrzano donositi konačne zaključke, posudio sam i ovu njegovu knjigu, u nadi da ću u njoj vidjeti tu “genijalnost” koja mi je do sad kod njega promicala.
Čitamo se opet uskoro

Toliko za sada. Ako mi se neka od ovih knjiga jako svidi, ili ako zaključim da o njoj imam nešto posebno za reći, tada ću ju, naravno, u narednim danima (tjednima?) i recenzirati na Kurzivu. Nakon što pročitam knjige iz ove posudbe, na red za “inspekciju” će doći i neka iduća gradska knjižnica. Koja? Nemam pojma – ovisi gdje me u tom trenu noge odnesu. Možda iduću posjetim upravo vašu kvartovsku biblioteku.

***

Preporučeni tekst: Turneja po knjižnicama: prikaz Gradske knjižnice

Biblioteka, Boemski kutak, Književnost, Recenzije

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *