Poznata je ona uzrečica o tome kako je u umjetnosti talent svega 20 posto uspjeha, dok 80 posto uspjeha ovisi isključivo o upornosti i vrijednom radu. Danas ćemo zaviriti u radne navike nekih slavnih pisaca i demonstrirati kako u toj izreci možda doista i počiva jedna bezvremenska istina!

Tijekom romantizma u javnosti se počeo oblikovati stereotip o umjetniku-besposličaru, toliko opijenim vlastitim idejama i sanjarijama da jedva da ikad nešto i stvara, ili ne-daj-bože, radi! Pa ipak, ako zavirite u radne navike i svakodnevne rutine nekih od najpoznatijih svjetskih pisaca, vrlo brzo uočit ćete da uspješni književnici rade veoma naporno i predano, i to iz dana u dan.

Velike ambicije traže veliku posvećenost poslu

Primjerice, jedan od najčitanijih pisaca svih vremena, neponovljivi kralj horora Stephen King, poznat je po svojim spisateljskim dnevnim rutinama koje bi, budimo realni, malo tko izdržao. Gospon King tako svakog dana, bez iznimke, piše 2000 riječi (otprilike 6 stranica). Jedino pod ekstremnim okolnostima dopustit će si završiti svoje dnevno pisanje prije tog visoko postavljenog cilja. Piše svojih 2000 riječi i na dane kad je bolestan, kad ima rođendan, kad nema inspiracije… Razlog za to je, kaže on, taj što kad se odvoji od svojih priča i na samo jedan dan, počinje gubiti nit, i prestaje biti u potpunosti misaono uronjen u živote svojih likova.

Još jedan od megapopularnih pisaca današnjice koji diljem svijeta prodaje milijune primjeraka svojih knjiga, Japanac Haruki Murakami, ima strog tempo rada. Svakog dana ustaje oko 4 ujutro te piše oko 5 ili 6 sati u komadu, a zatim trči 10 kilometara ili prepliva kilometar i pol kako bi ostao u kondiciji. Popodne uživa u čitanju i glazbi, a na spavanje svakodnevno odlazi u 9 navečer. Za njega je ovakva ustaljena praksa način autohipnoze i dosezanja dubljih stanja uma.

Piši! Piši! Piši!

Velikan Ernest Hemingway također je ustajao rano i vrijedno radio, usprkos svojim alkoholnim navikama. Njegova dnevna rutina bila je ustati oko 6 sati i pisati otprilike do podneva, te ne prestajati sve dok svaki dan ne dosegne zadani minimum od 500 napisanih riječi.

Velikan francuske proze, Honore de Balzac, također je bio totalni radoholičar. Prema dostupnim podacima, obično bi spavao od 6 popodne do 1 ujutro, te bi zatim radio sve do osam. Nakon prvog bloka rada, odspavao bi još od 8 do pola 10, te se ponovno prihvatio posla sve do pola 4 popodne. Od pola četiri do 6 popodne imao je vremena za uživanje i odmor. Sveukupno je, dakle, stvarao oko 13 sati dnevno!

Balzacov sunarodnjak Voltaire nije mnogo kaskao za njim, naprotiv – stvarao je oko 15 sati dnevno! To mu je ostavljalo oko 4 sata za san, i 4 sata za druge poslove.

Besane noći i sulud radni tempo

Franz Kafka također je bio poznat po svome suludome dnevnom radnom ritmu. No, za razliku od većine autora spomenutih u ovom tekstu, njegova radna rutina nije bila stvar osobnoga izbora, već je očajnički nastojao pronaći vremena za stvaranje i istovremeno zadržati svoj dnevni birokratski posao. Obično bi spavao od 6 do pol 9 ujutro, a zatim bi od pol 9 do 2 popodne zarađivao za život, nakon čega je imao 2 sata slobodnog vremena. Od 4 do 8 popodne ponovno bi malo odspavao, nakon čega bi oko sat i pol posvetio fizičkoj aktivnosti. Imao je drugi blok slobodnog vremena od 9 do 11 navečer. Zatim bi cijelu noć proveo stvarajući – od 11 navečer do 6 ujutro!

Ray Bradbury, autor mnogih modernih pripovjednih klasika, pisao je, prema vlastitome priznanju, barem jednu novu kratku priču tjedno. Njegova logika sastojala se u tome da je jednostavno nemoguće napisati 52 loše priče za redom u godini dana.

Moderni klasik Mark Twain također je dnevno pisao od 1400 do 1800 riječi, obično pišući po 5 – 6 sati u komadu.

No, jedan od najekstremnijih poznatih primjera spisateljske hiperproduktivnosti svakako je rutina američkoga pisca i filmaša Michaela Crichtona, autora književnog predloška prema kojem je snimljen Jurski park, koji je navodno pisao i do 10 000 riječi dnevno!

Što iz ovog možemo naučiti?

Ove različite spisateljske rutine, kao što i vidite, sve imaju nešto zajedničko. Poznati i uspješni pisci pišu svaki dan, a obično idu toliko daleko da si određuju precizne kvote riječi ili broj sati koje moraju dnevno “odraditi”. Netko bi mogao reći da je takav način rada smrt za kreativnost, no dovoljno je da samo ponovno letimično pregledate imena autora u ovom članku i ubrzo ćete shvatiti da to jednostavno nije istina.

Spisateljska rutina postoji kako bi se stekla radna navika. A kad pred sobom imate zadatak dovršavanja romana od recimo 500 stranica, rutina je jedina stvar koja će vas natjerati da ne odustanete. Umjesto toga, izgradit ćete mentalni sklop uz koji je moguće izdržati toliki posao na duge staze, te ćete cijelo vrijeme ostati fokusirani na svoje djelo, pritom izbjegavši upadanje u nepotrebna zastranjenja.

Sviđalo se to vama ili ne – romantičari su vam lagali. Biti pisac ne znači putovati svijetom i naganjati žene i muškarce, te dočekivati rujne zore omamljen pićem. Biti pisac, prije svega, znači mnogo pisati.

***

Preporučeni tekst: Novo istraživanje objasnilo zašto umjetnici nikad nemaju ni kune!