Budite se usred mračne sobe s glavom u zavojima. Ne shvaćate gdje ste. Ne sjećate se ničega o sebi. Posljednje čega se sjećate jest prizor automobila koji probija zaštitnu ogradu. Osjećaj strave potpuno vas preplavljuje. Jeste li bili u automobilskoj nesreći? Je li ovo jezivo, mračno zdanje u kojem se nalazite neka vrsta… pakla?

Izlazite iz svoje sobe i suočeni ste s prizorom velikog kružnog stubišta. Niste sami. Stubištem gmižu i druge ljudske prilike, obučene u istu bolničku odjeću kao i vi. Samo što su sve te osobe očito lude, te vrište, mucaju, udaraju glavom o zid i plaču.

Sanitarium – klasik underground PC avantura

Ovaj užasavajući scenarij zapravo su početne scene retro horor kompjuterske avanture po imenu Sanitarium. Iako je se danas malo tko sjeća, ova je igra ostavila dubok trag na kolektivnoj psihi igrača 90-ih godina, kada je bila slavljena kao jedna od rijetkih originalnih i doista psihološki uznemirujućih produkata računalne zabave.

Sanitarium je izašao davne 1998. godine, a izdala ga je kompanija ASC Games. Nije prošlo dugo, a ova je igra sebi stvorila kultnu reputaciju, i to gotovo isključivo usmenom predajom igrača opčinjenih nadrealnim, morbidnim iskustvom koje je ova igra pružala. Pa ipak, igra se zapravo nikad nije vinula u gamerski mainstream, iako je po svom izlasku pokupila hvalu kritičara te nagradu “Best Adventure” Computer Gaming Worlda. Prodana je u svega nekoliko desetaka tisuća primjeraka, ali je zato onim malobrojnim fanovima koji su ju odigrali ostala zauvijek utisnuta u sjećanje!

Što se ovdje događa??

Nakon buđenja u sanatoriju za mentalno poremećene, vaš lik, kojeg drugi pacijenti prepoznaju kao Maxa (iako se on sam ne sjeća svoga imena), mora riješiti niz zagonetki i razgovarati s ostalim neurotičnim NPC-ima ne bi li otkrio kako pobjeći iz stravične i mračne kamene građevine u kojoj je skupa s njima zatočen. A pritom većina luđaka s kojima razgovarate sa stravom spominje dva misteriozna imena: Majka i dr. Morgan…

Pa ipak, kada napokon uspijete pronaći izlaz iz užasne ustanove za mentalno poremećene, na tom mjestu vaše uznemirujuće putovanje zapravo tek počinje. Ova je igra svojevremeno bila slavljena zbog vrlo unikatnog pripovijedanja te originalnog pristupa žanru računalnih avantura. Što to znači? Možda će vam biti jasno ako vam ukratko i sa što manje spoilera opišem što vas nadalje čeka pri napredovanju u igri.

Izašavši iz umobolnice, Max se zatekne u misteriozno napuštenom selu u kojem su jedini živi stanovnici neobjašnjivo deformirana djeca. Nakon toga, dospijeva u još jednu suludu bolnicu punu bizarnih likova doktora i pacijenata. Odatle, igrač dolazi na zemljište grotesknog putujućeg karnevala na otočiću okruženom beskonačnim oceanom. No najčudnije od svega je što se u tom trenutku igrač odjednom, bez ikakve najave ili objašnjenja, više ne nalazi u ulozi Maxa, već djevojčice koja istražuje tajne karnevalskih šatora.

Od tud stvari postaju samo još luđe. Idući svijet u kojem se igrač nađe jest neka vrsta znanstvenog instituta u kojem ponovno zauzima ulogu Maxa, a od tamo se radnja premješta u izvanzemaljsku košnicu punu pulsirajućih, mesnatih zidova i čudnih kukcolikih kreatura. Sam igrač sada postaje izvanzemaljac s četiri ruke i jednim okom te pokušava, kao i na prethodnim mapama, otkriti što se događa i pobjeći iz prostora u kojem se zatekao. Odatle se igrača seli u južnoameričko selo pod terorom lokalnog božanstva, te preuzima ulogu astečkog ratnika!

Neponovljivo originalno igračko iskustvo

Kao što vidite, iskustvo igranja ove igre vrlo je nadrealno, zagonetno i vrlo, vrlo raznoliko. Mnogi igrači opisali su iskustvo igranja Sanitariuma kao pokušaj igranja više različitih igara istodobno.

Glavni cilj igrača jest, naravno, prokljuviti što se to zapravo događa, i na koji su način svi ovi naoko nespojivi scenariji i likovi zapravo povezani, te se prisjetiti tko je Max zapravo i kako je dospio u ovako nemoguću situaciju.

Nepotrebno je posebno napominjati, ali glavni i najjači adut ove izvanserijske avanture jest njezina nadrealna, morbidna atmosfera kojom je natopljen svaki prizor igračkog iskustva. Zagonetke i slagalice koje trebate rješavati ne biste li napredovali na solidnom su nivou i prosječnom će igraču predstavljati određeni izazov, no gotovo u niti jednom trenu (osim ako doista ne zabrazdite u krivom smjeru) neće postati frustrirajuće nerješive.

Same kontrole i način interakcije s igrom danas više nisu na zavidnom nivou. Kretanje okolinom i interakcija s njom često se odvija mučno, sporo i nezgrapno, no na sreću je igra dovoljno imerzivna da ove nesavršenosti nipošto u vama neće ugasiti želju da doznajete što se dogodilo dalje u radnji.

Sami kraj igre pruža doista fascinantan uvid u simboliku iza svih bizarnih prizora, likova, događanja i transformacija koje ste tijekom svoga igračkoga iskustva iskusili, tjerajući vas da shvatite kako su odgovori na pitanja koja ste si postavljali cijelo vrijeme bili pred vašim očima, samo maskirani metaforama. Stoga o raspletu ne želim više reći ništa, već vas ohrabrujem da negdje pronađete ovu igru za PC i iskusite je iz prve ruke, pogotovo ako ste obožavatelj psihološkog horora i kompjuterskih avantura.

Ja ću ju svakako uskoro ponovno odigrati kako bih se prisjetio vremena kad su igre imale dubinu i atmosferu te doista nalikovale novoj vrsti umjetničkog izričaja, za razliku od današnjih ispranih i plitkih reciklaža s nabrijanom grafikom.

***

Preporučeni tekst: Retro recenzija: Je li “najbolja horor igrica” jednako strašna i nakon 17 godina?