U današnjoj temi bit će riječ o misticizmu i magiji. Zato za početak imam potrebu nešto istaknuti. Nije uopće važno vjerujete li da je magija stvarna ili ne. I u jednom i u drugom slučaju, iz današnjeg ćete teksta naučiti nešto što će vam pomoći bolje razumjeti što se događa u većini magijskih praksi i rituala, ili barem što sudionici takvih rituala misle da se u njima događa. U svakom slučaju, produbit ćete svoje vidike i razumijevanje u vezi s ovom opskurnom temom.

Ukratko o vrstama magije

Magija je nešto što bi se moglo definirati kao manipuliranje i mijenjanje pojavne realnosti u svrhu postizanja nekog cilja koji si je zamislio magičar. Prema etičkom predznaku, magija se obično dijeli na bijelu, sivu i crnu (iako neke (pretežno crnomagijske sekte) odbacuju ovu podjelu i izjednačavaju sve vrste magije).

Bijela magija je ona kojoj namjera nije pozlijediti ili na bilo koji način naškoditi te manipulirati drugim živim bićem. Zato se bijela magija obično usredotočuje na postizanje efekata poput stjecanja uvida, znanja i duhovne mudrosti, na zaštitu i duhovno čišćenje i slično. S druge strane, crna magija isključivo je destruktivna i pokretana sebičnim motivima. Usredotočena je na postizanje osobnih probitaka, materijalnog bogatstva, manipulaciju tuđom slobodnom voljom, osvetu, napad te fizičko i psihičko ozljeđivanje protivnika.

Najvažniji uvjet koji određuje kakva je koja magija jest namjera s kojom magičar pristupa bacanju čini, a zatim i krajnji rezultat (je li se nekome naštetilo ili nije). Ako magičar, primjerice, namjerno odluči nekome naškoditi, tada je neupitno da se koristio crnom magijom, čak i ako je pritom koristio principe i rituale bijele magije. Siva magija, s druge strane, obično podrazumijeva magiju čiji je utjecaj ispao štetan, no bez magičareve izravne namjere. Primjerice, netko može raditi na magiji za poboljšavanje vlastitog životnog prosperiteta, ne shvaćajući da to možda podrazumijeva sebično uzimanje od drugih da bi se zadovoljilo vlastitu želju za napretkom i materijalnim bogatstvom.

Kako god bilo, većina ljudi koji vjeruju u realnost magijskoga djelovanja snažno obeshrabruje svakoga od upuštanja u crnomagijske prakse, jer vjeruju da će se svako zlo prouzrokovano drugima praktikantu crne magije obavezno vratiti natrag (najčešće trostruko). Ovaj princip neke crnomagijske sekte, dakako, poriču.

Mistična učenja

No, na koji način zapravo djeluje magija? Što kažu mistična i tajna učenja? Kako i čime se zapravo postiže magijski efekt? To je tema kojom ćemo se danas pozabaviti.

Većina religija te ezoteričnih i mističnih učenja znaju za magiju i vjeruju u nju, iako se same magijske prakse među njima ekstremno razlikuju. Tako se govori o magiji židovske kabale, o magiji indijskih jogija, vještičjoj magiji, paganskoj magiji, voodoo magiji, neopaganskoj magiji, hermetizmu, sotonizmu, tantričkoj magiji i još zaista mnogim, mnogim drugim ezoteričnim učenjima. No, većina svjetskih vjerovanja i okultnih praksi koja uključuju magiju funkcioniraju zapravo prema istom osnovnom principu, prema istoj “zaumnoj” logici, iako se služe drugačijim objašnjenjima da bi ovaj princip predočili svojim praktikantima.

Načelo analogije

Iako sam rekao da većina mističnih i magijskih učenja djeluje prema istoj unutarnjoj logici, tu je unutarnju logiku možda najlakše izložiti onako kako je ona objašnjenja u tzv. hermetizmu, čisto radi jasnoće i sažetosti.

A hermetizam svekoliku magiju objašnjava jednim kratkim mističnim postulatom koji glasi:

“Kako je gore, tako je i dolje. A kako je dolje, tako je i gore.”

Kada shvatite značenje ovog postulata, postat će vam jasan princip prema kojem se “događa” magija (tj. prema kojem se vjeruje da se magija događa). Ovaj postulat naziva se Zakonom Hermesa Trismegistosa (mitskog osnivača hermetizma), kao i Zakonom analogije. I upravo se o tome radi – o analogiji.

Pojam “gore” označava više, čovjeku nevidljive i nepoznate mistične sfere, ili pak univerzalnu razinu makrokozmosa. Pojam “dolje” označava sferu čovječjeg individualnog postojanja, ili sferu mikrokozmosa. A ono što nas Hermesov zakon podučava jest, parafrazirano – “Ono što se dogodi u mikrokozmosu, događa se i u makrokozmosu – i obratno. Ono što se učini u ljudskoj sferi, učinit će se i u mističnoj – i obratno. Ono što se dogodi na manjoj skali ljudske egzistencije, primijenit će se i na veliku, kozmičku skalu egzistencije.”

Ovo se Hermesovo načelo u ikonografiji obično prikazuje crtežom magičara koji jednom rukom pokazuje iznad, a drugom ispod sebe. Pritom magičar u ruci koja pokazuje nagore često drži kratku palicu čija su oba kraja identična, što iznova, kao i sama magičareva poza, predočava načelo “Kako gore, tako i dolje – i obratno”. Hermetistički je magičar pritom obično prikazan kako stoji ispred stola na kojem su posloženi novčić (simbol zemlje), mač (simbol zraka), štap (simbol vatre) i pehar (simbol vode).

Magija, dakle, funkcionira prema logici analogije. Zato tolika magijska učenja inzistiraju na obredima, ritualima, mističnim pokretima i izgovaranju raznih formula, na vizualizaciji željenog cilja i sličnim tehnikama. Jer, ako upućeni magičar snažne volje, potpuno uvjeren u krajnji ishod svoga postupka, simbolički izvede ili samo zamisli neku radnju u “nižoj sferi” ljudskog postojanja, prema zakonu analogije, ista stvar mora se odigrati i u “višoj sferi”, u univerzalnoj sferi makrokozmosa!

Primjena Zakona analogije

Zato, primjerice, voodoo svećenici bodu lutke iglama. Na razini mikrokozmosa lutka predstavlja određenu osobu. Zato će svaka radnja koja se izvrši na lutci biti izvršena i na univerzalnoj razini makrokozmosa, te će osoba koju ta lutka predstavlja doista pretrpjeti sve što i sama lutka – prema principu analogije. “Kako je gore, tako je i dolje. A kako je dolje, tako je i gore.”

Prema istoj logici odvijaju se magijske prakse većine mističnih učenja u svijetu. Tibetski tantrici, primjerice, prakticiraju ritualni spolni odnos kako bi zadobili mistični uvid i moći koje se pripisuju muškom i ženskom božanskom principu. U tu svrhu oni doslovce oponašaju muški i ženski božanski princip. Kada neopagani bacaju ljubavne čini, čine to simboličkim radnjama koje zrcale njihovu namjeru. Primjerice, posaditi u zemlju sjeme za koje su pričvršćeni inicijali ljubavnoga para znači da će i njihova ljubav rasti i razvijati se, baš kao i biljka proklijala iz tog sjemena. Kada magičar nastoji zaštititi nekoga ili nešto od zlog utjecaja, to će vrlo vjerojatno obaviti izvođenjem radnji poput risanja kruga oko objekta koji se zaštićuje, ili simboličkim kretnjama tjeranja zlih utjecaja. Kada se “briše” duhovna nečistoća s osobe ili mjesta, to često podrazumijeva i doslovno pranje same osobe ili prostora. Narodni šamani radi povećanja uroda izvode radnje koje predstavljaju simboličko oplođivanje zemlje sjemenom.

Gotovo svaka magijska praksa, drugim riječima, odvija se prema principu analogije. Stoga mnogi mističari ističu i kako napredni praktikanti magije više nemaju potrebu za zazivima božanstava, ritualima, magijskim formulama i obrednim radnjama. Kada jednom doista dubinski shvate princip analogije događanja između razine makrokozmosa i mikrokozmosa, ti će napredni magičari biti u stanju proizvoditi željene učinke isključivo snagom vlastite vizualizacije. Dovoljno će biti da u mislima odvrte određeni scenarij, i on će se ponoviti na većoj skali. Sve ovo dokazuje da praktikanti većine magijskih praksi ne vjeruju da im moć za izvođenje magije daju neka nadnaravna ili božanska bića. Umjesto toga, vjeruju da se sami moraju staviti u ulogu “božanskoga bića”, odigrati određeni “božanski” scenarij (“Ja želim da se to i to ostvari, i to ovako i ovako”), a zatim će, prema principu analogije, njihov mali zamišljeni scenarij biti ponovljen na univerzalnoj kozmičkoj skali te ispuniti željeni efekt.

Da se i nama vrlo dobro poznate religijske prakse služe ovom istom logikom možemo zaključiti i prisjetivši se, primjerice, kršćanske pričesti. U njoj također dolazi do transformacije simboličkog u realno prema principu analogije. Tako se hostija i vino poistovjećuju s tijelom i krvlju Kristovom, te za kršćanske vjernike ove prehrambene namirnice u nekom smislu doista postaju ono što samo simbolički predstavljaju, prema istoj logici objašnjenoj u gornjim recima.

Sve ovo, s racionalnog gledišta, ukazuje prvenstveno na univerzalnost i idejnu srodnost većine ljudskih vjerovanja u natprirodno.

***

Preporučeni tekst: Iskušajte ove recepte iz vještičjeg priručnika!