Filmski hit Joker odmah je po svojem pojavljivanju u kinima izazvao nezapamćen interes javnosti i pravu euforiju dotad skeptičnih obožavatelja.

Percepcija Jokera kao mučeničke ikone modernoga svijeta

U jednom trenutku, atmosfera koju je filmski uradak Joker zakuhao u javnosti počela je nalikovati na pravu masovnu histeriju – dok su se horde moralno beskrupuloznih novinara zaklinjale da će ovaj “opasan” film inspirirati kakvog terorista ili masovnog ubojicu, milijuni fanova filma na internetskim društvenim platformama mjesecima nisu bili u stanju pisati o ničemu drugome osim o snažnom emocionalnom utjecaju koji je ovaj nekonvencionalni holivudski film na njih trajno ostavio.

Joker je ostavio toliki emocionalni dojam na ljude diljem globusa da su u jednom trenu i mnogi politički prosvjednici, od Kine pa do Amerike, za svoj imidž prigrlili šminku za lice kakvu je Joaquin Phoenix nosio u najnovijem filmu o Jokeru.

Jasno je da je film polučio toliki uspjeh i ostavio toliki utjecaj zbog mnogih aspekata produkcije koji su obavljeni vrlo promišljeno i profesionalno – od decentnog no efektnog marketinga pa do genijalne glume, fotografije, scenografije, filmske glazbe i slično. No, fanovi su se u tolikoj mjeri “dali zaludjeti” ovim filmom prvenstveno zbog načina na koji on oslikava glavnoga protagonista, nesretnog Arthura Flecka, kojeg sudbina i društvo u kojem živi toliko bespoštedno gaze da on naoko niti nema izbora već postati čudovištem. Arthuru / Jokeru u ovom je filmu, kao nikad do tad, pridodana jedna naprosto bolna ljudska nota, te je ovaj fikcionalni lik zbog svojeg apsurdno nesretnog života na neki način bio percipiran kao mučenička ikona modernoga svijeta. Arthur je bio doživljen kao mučenik u čijim se osobnim tragedijama gotovo svatko mogao prepoznati.

Pjesma “My Name Is Carnival” nije u filmu spomenuta slučajno!

Međutim, osim što je ovaj film doslovce udahnuo novi emocionalni i moralni senzibilitet u već gotovo pljesnivu holivudsku mašineriju, i osim što je dirnuo i inspirirao stotine i stotine milijuna ljudi diljem svijeta, Joker je indirektno utjecao na još jedan značajan događaj. Naime, upravo zbog ovog filma, mnogi su fanovi po prvi put bili u prilici čuti za jednog genijalnog no zaboravljenog glazbenika.

Riječ je o američkom folk-blues gitaristu i pjevaču po imenu Jackson C. Frank. Njegova pjesma “My Name Is Carneval” direktno se spominje u jednoj od scena Jokera. U tom prizoru, Joker ponovno sjedi u uredu svoje socijalne radnice i prepričava joj kako je ranije toga dana na radiju čuo pjesmu u kojoj se pjeva stih “My Name Is Carneval”. Arthur se tome ne može načuditi jer je, kako kaže, Carneval bilo i njegovo dotadašnje umjetničko ime. Scena je značajna jer u njoj naslućujemo kako Arthur po prvi put počinje razvijati iluziju u kojoj sebe doživljava kao heroja potlačenih masa o kojem pričaju svi mediji.

Osobno sam, nakon informiranja o životu i djelu autora pjesme “My Name Is Carnival”, zaključio kako njegovo spominjanje u filmu nije niti najmanje slučajno. Naime, fiktivni komičar Arthur Fleck i stvarni glazbenik Jackson C Frank dijele vrlo slične sudbine. Nakon čitanja biografije Jacksona Franka nemoguće je ne osjetiti žaljenje za ovim upravo “prokletim” umjetnikom, jer njegov se život sastojao od beskrajnog niza tragedija, užasa i loše sreće.

U nastavku ćemo se ukratko pozabaviti sudbinom ovog tragičnog i zaboravljenog glazbenog velikana.

Tragično djetinjstvo Jacksona C. Franka

Jackson Carey Frank rođen je 1943. u New Yorku. Već od rane mladosti, sudbina mu je bila posebno nenaklonjena. Tako je u dobio od 11 godina svjedočio smrti većine razrednih kolega iz svoje škole. Dogodilo se to prilikom eksplozije peći u OŠ Cleveland Hill. U eksploziji je poginulo petnaestero djece, među kojima su bili mnogi Jacksonovi bliski razredni prijatelji. Međutim, za Jacksona Franka najveća je tragedija bila i istodobna pogiblja njegove prve ljubavi, djevojčice Marlene du Pont, kojoj je kasnije u životu posvetio svoju skladbu “Marlene”.

Sam Jackson preživio je eksploziju uz visoku cijenu, jer mu je prilikom nesreće pedeset posto tijela zadobilo teške i bolne opekline. Kasnije tijekom života, otkrilo se i da je ova dječačka trauma poremetila rad Jacksonovih paratireoidnih žlijezda, zbog čega je u odrasloj dobi imao velikih zdravstvenih problema sa zglbovima i nekontroliranim nakupljanjem tjelesne težine.

Međutim, oporavak od eksplozije Jacksonu je donio i neke pozitivne stvari. Kao prvo, jedan mu je školski učitelj prilikom vizite poklonio akustičnu gitaru, što je Jacksona zauvijek usmjerilo na put glazbenika. Uz to, njegovoj je obitelj zbog Jacksonovih ozljeda isplaćeno 110 500 dolara odštete. Jackson je uz pomoć te tada velike cifre kao mladić dobio mogućnost otputovati iz Amerike u Veliku Britaniju i posvetiti se glazbi.

Prokleti mladi glazbenik

Nakon što se mladi Jackson skrasio u Londonu, ubrzo je svojim pjevačkim i kompozitorskim talentom počeo privlačiti pažnju britanskih boema. Jacksona su svi pamtili kao pristojnog, urednog i suzdržanog mladića vrlo posvećenog razvijanju vlastitoga glazbenog umijeća. Ljudi koji ga se sjećaju kasnije su izjavili kako je Jackson Frank u 60-ima u Londonu uživao čak i veći ugled od tad također mladog Paula Simona.

Tako se dogodilo da je Jackson 1965. godine snimio svoj prvi i jedini album “Jackson C. Frank”. Album je producirala buduća glazbena legenda Paul Simon, koji se kasnije prisjetio da je Jackson prilikom snimanja bio toliko sramežljiv da ga se od studijskog osoblja moralo odijeliti zaštitnim pregradama, jer nije mogao svirati dok su ga oni promatrali.

Iako je zbog skladbi na ovom albumu još i tad postao cijenjen u britanskim glazbenim krugovima, Jacksonova ploča ipak nije doživjela gotovo nikakav komercijalan uspjeh kod šire publike. Najpoznatija pjesma s ovog albuma jest skladba “Blues Run The Game”, koju su u nadolazećim  godinama obradile mnoge glazbene veličine, poput Simona i Garfunkela, Wizz Jonesa, Counting Crowsa, John Mayera, Mark Lanegana i drugih. Uz to, pjesma “Milk and Honey” pojavila se u filmu The Brown Bunny iz 2003., a najnoviji interes za Jacksonovu glazbu probudilo je spominjanje pjesme “My Name Is Carnival u filmu Joker iz 2019.

Međutim, iako je pred Jacksonom Franckom 1965. godine, usprkos komercijalnoj neisplativosti albuma, naoko bila svijetla glazbena karijera, sudbina se uskoro ponovno okrutno našalila s njime. Tako je već 1966. godine Jackson počeo razvijati simptome shizofrenije, kad je po prvi put i zadržan na liječničkom promatranju u psihijatrijskoj ustanovi. Ovi su se pomaljajući mentalni problemi loše odrazili na njegovu umjetnost, pa je tako nesretni glazbenik uskoro upao u tešku stvarateljsku blokadu. Uz to, njegove novčane zalihe u to su vrijeme već bile poprilično nestale, te je Jackson uskoro odlučio na iduće se dvije godine vratiti u Sjedinjene Države.

Jackson se po drugi put vratio u Britaniju 1963. godine, a glazbeni krug koji mu se do tad divio ubrzo je uvidio da je Frankovo sve gore mentalno stanje iznimno negativno utjecalo na njegovo stvaralaštvo. Tako je počeo stvarati uvrnute, neartikulirane i izmučene skladbe koje ljudi nisu razumjeli i koje praktički na nikoga nisu ostavile pozitivan dojam. Tako je njegova glazbena karijera praktički bila u potpunosti zaustavljena prije nego li je ozbiljno i započela. A ušteđeni su mu prihodi sve više i više kopnjeli…

U Britanskom Woodstocku, u tom se razdoblju Jackson udao za djevojku po imenu Elaine Sedgwick, s kojom je dobio sina. Međutim, sin mu je u vrlo ranoj dobi umro od nasljedne bolesti po imenu cistična fibrozna. Nakon te nove tragedije, Jacksonovo se mentalno stanje očekivano drastično pogoršalo te je po drugi put završio u ustanovi za mentalno oboljele.

Život u konstantna agonija

Tijekom 70-ih godina Jackson je već živio u tolikoj neimaštini da je često bivao prisiljen prijatelje i poznanike moliti za koji novčić kako bi preživio. Tijekom 1975. godine njegov prijatelj, glazbeni novinar, pokušao mu je pomoći nahvalivši njegov glazbeni talent u publikaciji Melody Maker, što je rezultiralo ponovnim izdavanjem Jacksonovog jedinog albuma tijekom 1978. godine. Ni i ponovno, iako hvaljen u glazbenim krugovima, album se nije prodavao.

U prvoj polovici 80-ih, Jackson se bio prisiljen vratiti u New York gdje su ga uzdržavali njegovi roditelji. Međutim, nesretan zbog takvog stanja, 1984. je pobjegao od kuće te nastojao sam preživjeti u New Yorku. To mu se ubrzo obilo o glavu jer je iduće godine u velegradu proživio kao beskućnik, a sve češće je bio zatvaran i u razne mentalne bolnice zbog simptoma paranoidne shizofrenije. Frank je cijeli svoj život svoje mentalne probleme pripisivao depresiji zbog traume iz djetinjstva, odbijajući prihvatiti da doista pati od shizofrenije.

Tijekom ranih 90-ih, kad su na Jacksona Franka zaboravili već gotovo svi, glazbenik i obožavatelj njegove glazbe Jim Abbot dao se u potragu za nekadašnjim glazbenikom. Kad ga je naposljetku pronašao na ulicama New Yorka, Jim je bio zgrožen stanjem u kojem je zatekao nekad obećavajućeg glazbenika. Jer, Jackson je zbog već spomenutog problema sa žlijezdama (koji se javio kao posljedica traume od školske eksplozije) postao morbidno pretio. Uz to, od dugogodišnjeg beskućničkog života bio je nevjerojatno zapušten, a nije posjedovao doslovce ništa osim kovčega s prnjama, razbijenih naočala i prastare raštimane gitare na kojoj se nisu mogli svirati skladni tonovi.

Kad je Frank pred Jimom Abbotom pokušao odsvirati i otpjevati neke od svojih starih hitova, Jim je, prisjeća se, gotovo zaplakao, jer bilo mu je potpuno jasno da je život proveden u neimaštini i bolesti uništio Jacksonov nekad cijenjen glas, te da se pedesetogodišnja ruina od čovjeka koju je sreo više nije u stanju baviti glazbom. Tako je propao i Abbotov plan da pomogne Jacksonu ponovno ga ubacujući u glazbene vode. Sve je završilo na nekoliko neiskorištenih demo snimki.

No, čak ni ovdje nije se još nazirao kraj konstantnoj životnoj agoniji Jacksona Franka. Nedugo nakon njegovog susreta s Abbotom, prilikom odmora na nekoj od gradskih klupica, skupina gradske djece pogodila je Jacksona u oko zračnom puškom. Tako je Jackson posljednje godine svoje mučne egzistencije proveo slijep na jedno oko. Ova nova tragedija nije bila posljedica nikakvog javnog obračuna s klincima, već se Jackson jednostavno našao “na krivom mjestu u krivo vrijeme”.

Naposljetku, nakon života koji je više nalikovao paklu nego li normalnoj ljudskoj egzistenciji, Jackson Frank je umro od upale pluća u Massachusettsu, u dobi od 56 godina.

Zaključak

I Jokerov i Jacksonov život predstavljaju iznimno tragične ljudske sudbine, stoga je vrlo prikladno što se pjesma “My Name Is Carnival” našla u filmu Todda Phillipsa. Pa ipak, glavna namjerno umetnuta “zamka” za publiku u filmu Joker sadržana je u pomnom konstruiranju iluzije o tome kako Arthur nikad nije imao drugog izbora nego li postati čudovištem, za što bi se naknadno trebalo okriviti društvo. Međutim, slučaj Jacksona C. Franka ukazuje kako ljudski duh, koliko god skršen bio, uvijek ima izbora othrvati se traženju utjehe u okrutnosti.

Možemo se samo nadati da će ovaj nadareni i prokleti glazbenik u nadolazećim godinama ponovno osvojiti javnost svojim malobrojnim skladbama. U međuvremenu, ne preostaje drugo nego zaključiti ovu istinitu tragediju Jacksonovim znakovitim stihovima, koji kao da oslikavaju sav stoički potisnuti bol njegove tragične egzistencije:

My Name Is Carneval

***

Preporučeni tekst: Frapantan, potresan te revolucionaran film “Joker” i doslovce počinje mijenjati naš svijet!