Najznačajniji pronalazak u povijesti čovječanstva

Razmislimo malo o jednom zanimljivom pitanju. Čovječanstvo se još od svog izlaska iz pretpovijesnih spilja vinulo u neslućene visine pomoću svojih pronalazaka, tehnologije i kulturnih postignuća. No, koji je ljudski izum ostavio daleko najveći odjek na cjelokupni ljudski razvitak i ljudsku povijest? Bez kojeg otkrića naš svijet ne bi bio ni približno isti kao danas, ili čak ni moguć? Što je predstavljalo onu točku preokreta za razvoj naše vrste?

Nakon dosta osobnog mozganja o ovoj temi, predstavit ću vam vlastiti odgovor na ovo pitanje s kojim se ne morate nužno složiti, no vjerujem kako ćete uočiti da su moji argumenti za izbor najznačajnijeg izuma u ljudskoj povijesti poprilično uvjerljivi.

Što možemo smatrati ljudskim izumom?

Prije same rasprave o ovoj temi, trebamo, međutim, najprije definirati što ćemo smatrati ljudskim izumom. Je li, recimo, sposobnost našeg hoda samo na stražnjim nogama ljudski “izum”? Nije. To je naša prirođena sposobnost koju smo dobili evolucijskim procesom, no nismo ju razvijali svjesno, već je u pitanju bila genetika, kao i evolutivni proces prirodne selekcije prilikom prilagođavanja naših životinjskih predaka na nove životne uvjete tijekom mnogobrojnih tisućljeća.

Ideja 2
Foto: Public Domain Files

Da bismo nešto smatrali ljudskim pronalaskom, to postignuće mora biti dosegnuto svjesnim intelektualnim naporima ljudskoga bića (bilo individue, bilo nekog većeg ljudskog kolektiva). Nesvjesna postignuća ljudske vrste, za koje je prvenstveno zaslužna naša biologija ili puka slučajnost, nisu dio ljudskih kulturnih postignuća i ne mogu se nazvati našim “pronalascima”.

Primjerice – naša sposobnost probavljanja različitih vrsta vrlo različite hrane nije naše “izum”, već je biološko pitanje. Međutim, ljudsko ovladavanje vatrom jest pronalazak u pravom smislu riječi. Prvi put kad je ljudsko biće došlo u posjed vatre, to se svakako dogodilo slučajno (preuzimanjem zapaljene grane iz šumskog požara, ili slučajnim paljenjem plamena prilikom nenamjernog udaranja kremenom o kremen). No, ljudska sposobnost da nauči očuvati tu slučajno zadobivenu vatru, te s vremenom i paliti vlastiti plamen putem raznih tehnika rezultat je impresivnih misaonih napora naših predaka koji nisu bili pretjerano različiti od majmuna.

Vatra
Foto: Wikipedia

Neki od najvažnijih pronalazaka u ljudskoj povijesti

Sad kad smo riješili što možemo smatrati ljudskim pronalaskom a što ne, vrijeme je za pobrojavanje nekih od najčešće spomenutih ljudskih pronalazaka koji glase kao najrevolucionarniji u cijeloj ljudskoj povijesti.

Tu je već spomenuta vatra, ovladavanje kojom je značajno utjecalo na ljudske prehrambene navike, kvalitetu života, obradu raznih materijala, gradnju staništa, vjerovanja i svjetonazore, te općenito na naš uspon evolucijskom ljestvicom. Pomoću gospodarenja vatrom mogli smo probavljati do tad nejestivu hranu, više se nismo bojali mraka ni hladnoće, njome smo tjerali divlje prapovijesne zvijeri, a kasnije smo uz pomoć nje pekli cigle i oblikovali oruđe i oružje.

Kotač
Foto: Public Domain Pictures

Tu je i otkriće kotača koje je neopisivo unaprijedilo našu pokretljivost na kopnu. Zbog otkrića kotača bilo nam je moguće dopremati zalihe hrane i za život važnih materijala iz dalekih krajeva, seliti se i istraživati nova životna područja, učiti o svijetu oko sebe i povezivati se s drugim dalekim ljudskim zajednicama.

Nadalje, i otkriće električne energije zauvijek je promijenilo naše živote u globalu. Danas velika većina uređaja bez kojih nam je život već posve nezamisliv funkcionira pomoću električne energije, a da i ne govorimo o ulozi koju električna energija ima u svakom aspektu globalnoga života – od putovanja, komunikacije i grijanja, pa do čišćenja i pripreme hrane.

Struja
Foto: Pixabay

Ipak, najvažniji izum u cijeloj ljudskoj povijesti je-…

No, je li ikoji od ovih izuma doista najvažnije otkriće u povijesti čovječanstva?

Rekao bih da nije. I to zato što postoji jedan naš pronalazak bez kojeg niti jedan od već navedenih pronalazaka ili uopće ne bi bio moguć, ili pak ne bi značio baš ništa za buduće generacije.

Taj pronalazak, najvažniji pronalazak u povijesti cijele ljudske vrste – jest naš jezik, govor, razvijeni sustav za međusobnu komunikaciju. Dopustite da obrazložim ovu tvrdnju.

Zamislimo svijet u kojem bi čovjek otkrio vatru ili kotač, ali uz to ne bi imao razvijenu sposobnost međusobne komunikacije na većoj razini od životinjskoga neartikuliranog glasanja. U takvom svijetu, ovakva revolucionarna otkrića bila bi značajna samo za pojedine ljude, a nikako i za zajednice ili cijelu našu vrstu u globalu. Zašto? Zato što bez elaboriranog sredstva za prenošenja obavijesti ne bismo mogli:

Jezik 1
Foto: Pixabay

a) nikome drugome obznaniti naše otkriće;

b) nikoga podučiti kako da i on upali vatru ili oblikuje kotač;

c) upamtiti i prenijeti naše znanje na buduće generacije.

Osim toga, kasnija i mnogo složenija otkrića, poput ovladavanja električnom ili atomskom energijom, u potpunosti su nezamislivi bez postojanja jezika. Za složenije pronalaske, kao i za svu današnju tehnologiju, prvo putem jezika moramo naučiti o do sad stečenom kolektivnom znanju čovječanstva. Putem jezika moramo usvojiti i savladati matematiku, fiziku, kemiju, mehaniku i slične prirodne znanosti, a zatim nam je jezik potreban i za izradu vlastitih zaključaka, proračuna i planova, za međusobnu suradnju na istraživačkim projektima, kao i za očuvanje naših spoznaja, planova i postignuća onima koji dolaze nakon nas.

Ukratko rečeno, jezik je najvažniji pronalazak u ljudskoj povijesti jer bez njega ne bi bilo drugih pronalazaka. Čak i kad bi neki pračovjek izumio prvu sjekiru bez pomoći jezika, svaki idući čovjek trebao bi iste pronalaske otkriti ponovno, sam za sebe. Na taj način ne bi bio moguć nikakav napredak civilizacije, nikakav opći razvitak, i ljudska vrsta već bi vjerojatno odavno bila izumrla jer ne bismo bili u mogućnosti izaći iz vlastite prapovijesti, zbog nepostojanja tradicije, predaje i učenja,  to jest – tada ne bi postojala mogućnosti za daljnje prenošenje bilo kakvog znanja!

Nacrti
Foto: Max Pixel

Prigovori na ovu tezu, te odgovori na prigovore

Prvi prigovor: “Eh, ali pračovjek bi mogao drugog pračovjeka poučiti izradi sjekire i bez jezika, samo pomoću gesti vlastitih ruku i tijela.”

Istina, mogao bi, ali treba uzeti u obzir nekoliko stvari. Kao prvo, i artikulirano sporazumijevanje gestama spada u “jezik”, iako se tada zapravo ne služimo organom jezikom. Lingvistički, svaki artikulirani oblik komunikacije koji ciljano može prenositi obavijesti i uspostaviti komunikaciju jest jezični sustav. Tako je i sustav gesta za gluhonijeme, kao mahanje zastavicama prilikom nogometne utakmice, te smislena upotreba računalnih emotikona također dio jezika!

Drugi prigovor: “Da, ali kako ljudski jezik možemo smatrati našim pronalaskom? Radi se o biološkoj osobini!”

Istina je da su ljudi dobili mogućnost za proizvođenje elaboriranih glasova zbog specifičnih evolucijskih zakrivljavanja naše lubanje, te oblika grla i usne šupljine. Pa ipak, evolucijski smo dobili samo predispoziciju za govor, no ne i sami jezik. Prvi ljudski jezik morao je proizaći iz usustavljivanja slučajnih glasova i krikova u vrlo jasno definirani sustav za komunikaciju, što je isključivo djelo našega intelekta. Za potpuni sustav komunikacije potrebno je pridavanje specifičnih i stalnih značenja pojedinim gestama i glasovima, kao i razvijanje kakve-takve gramatike, sintakse i sličnih neizostavnih jezičnih komponenti.

Jezik 3
Foto: Pixabay

Treći prigovor: “Eh, ali zašto se onda najvažnijim pronalaskom ne bi moglo smatrati pismo umjesto samog jezika? Pismo je mnogo važnije jer putem njega bilježimo i čuvamo govor iz prošlosti, a samim time i znanje!”

Prvo – mnoge civilizacije kroz povijest su kroz tisućljeća prenosile glavne tekovine svoje kulture bez zapisivanja, isključivo usmenim putem. Indijci su, primjerice, prenosili svoje ogromne svete spise, književna djela, kao i znanost (gramatika, zvjezdoznanstvo, fonologija, etimologija, itd), isključivo elaboriranim sustavom točnog memoriranja nevjerojatno opsežne usmene predaje.

Drugo –  pismo služi samo za bilježenje jezika, te mu stoga fali esencija. Ono je tek sredstvo za prenošenje komunikacije, ali pismo niti je sama poruka komunikacije, niti je nezamjenjivo sredstvo prenošenja znanja. Stoga pismo igra značajno manju ulogu u razvoju ljudske misli od samog sustava komunikacije, tj. jezika. Pismo je “samo” pogodnost, no ne i neophodnost.

—–

Zbog svega navedenog je, eto, upravo danas zanemareni jezik najvažnije otkriće u svekolikoj ljudskoj povijesti. Bez njega, i dalje bismo bili u pećinama ili izumrli. Sjetite se toga idući put kada budete prisiljeni učiti gramatiku i pravopis, i automatski će vam se otvoriti jedna sasvim nova perspektiva za proučavanje jezika i jezičnih pitanja.

***

Preporučeni tekst: Prvi bestseler u povijesti hrvatske književnosti

Jeste li znali?!, Priča dana, Zanimljivosti

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *