Iz današnje perspektive, volimo gledati na drevne civilizacije kao na legla prljavštine u kojima su se gnijezdili okrutni i nekulturni barbari. Ipak, na to da takav crno-bijeli pogled na povijest nije odgovarajući ukazuju nam mnogi primjeri humanističkih nastojanja koje je moguće detektirati još prije par tisućljeća. Jedan od takvih primjera je i vladavina drevnog indijskog kralja Ašoke.

Kralj Ašoka iz moćne i slavne dinastije Maurya živio je od 302 godine pr. Kr. pa do 232. godine pr. Kr. Svoju je vladavinu započeo 262. godine pr. Kr., a poznat je kao jedan od najvećih kraljeva cijele indijske i svjetske povijesti. Tijekom svoga života ujedinio je i suvereno vladao gotovo cijelim indijskim poluotokom, što je već samo po sebi nevjerojatno postignuće. Ipak, koliko god Ašokino kraljevstvo bilo impresivno, ovaj se vladar nije proslavio bogatstvom i moći. Upravo suprotno.

Od krvavog osvajača do jednog od najmiroljubivijih vladara u povijesti!

Ašoka je svoju vladavinu započeo brutalnim osvajanjima. Povijest je zabilježila da je nakon posebno krvavog pohoda na indijsku pokrajinu Kalingu, tijekom kojeg je masakrirano oko 50 000 ljudi, Ašoka doživio neku vrstu duhovne promjene. Toj je promjeni, prije svega, doprinijela Ašokina upoznatost s budističkim učenjem koje zagovara nenasilje i suosjećanje sa svim živim bićima.

Nakon vojne u Kalingi, Ašoka je, zgađen svojim zlodjelima zauvijek odložio osvajački mač i od tad pa sve do svoje smrti proširivao svoje kraljevstvo isključivo diplomatskim putem. Javno je osudio svoja prijašnja djela u natpisima na stupovima koje je podigao diljem Indije.

Ašokini proglasi na stupovima pričaju priču o životu u drevnim vremenima

Ti famozni Ašokini stupovi do danas su glavni izvor iz kojeg o njegovoj vladavini, kraljevstvu i razdoblju znamo više nego li o i jednom drugom drevnom vladaru Indije. Aśoka u natpisima na svojim stupovima govori najviše o dobrobitima budističkoga nauka, te o načinu na koji je ono utjecalo na njegovu vladavinu. Do danas je očuvano oko 20 Ašokinih stupova, a na oko polovici njih nalazimo Ašokine “proglase” za onodobne podanike.

Iz tih povijesnih dokumenata uklesanih u kamenu danas znamo da je Ašoka, nakon svoga duhovnoga “buđenja” postao proto-humanistički vladar stoljećima ispred svoga vremena. Znamo da se zalagao za vjersku toleranciju, da ukinuo smrtnu kaznu, proglasio mnoge životinjske vrste zaštićenim te ograničio izlov životinja za prehrambene potrebe višeg sloja. Osim toga, diljem zemlje je gradio javne bunare i bolnice te sadio ljekovito bilje, “za dobrobit svih ljudi i životinja”. Ostao je zapamćen i kao jedan od prvih svjetskih vladara koji je poticao skrb o bolesnim i ozlijeđenim životinjama.

Iz Ašokinih proglasa doznajemo i da ovaj začuđujući vladar nije samo propovijedao vrlinu, već ju je i aktivno živio. Tako je ostalo zabilježeno i da je Ašoka brinuo o socijalno ugroženim društvenim skupinama, poput starih i nemoćnih, zatvorenika i djece bez roditelja. Naglašavao je važnost suosjećanja i brige prema svim živim bićima, po uzoru na Buddhu. Potiskivao je dogmatične i raskošne brahmanističke rituale u korist religioznog štovanja iskazanog etičkim djelovanjem. Osim toga, zagovarao je život bez mnogo posjeda i raskoši.

Ašokini stupovi ističu da vladar po pitanju etike mora predvoditi vlastitim primjerom. Nadalje, govori i kako vladar niti u jednom dijelu dana ne bi trebao prestati brinuti za dobrobit svojih podanika i zemlje. Stoga je Ašoka zahtijevao da ga se o stanju kraljevstva izvještava danonoćno, bio on u krevetu, u vrtu ili na nužniku.

Ogroman povijesni utjecaj budističkog vladara

Ašokina je vladavina ostavila silnog traga u kolektivnoj svijesti drevne Indije. Brojni su indijski kasniji vladari, kao i vladari okolnih azijskih zemalja, nastojali slijediti njegov primjer vrline, pravednosti i brige za sva bića.

Doduše, danas postoje i skeptici koji govore da se Ašokinim natpisima ne može u potpunosti vjerovati, jer je njihova namjena bila vladara prikazati u najboljem svjetlu. Pa ipak, velika većina historičara slaže se u procjeni Ašokine vladavine kao nevjerojatno napredne i pravedne za onodobne prilike. Ašoku tako možemo smatrati svojevrsnim drevnim prototipom mnogo kasnijih humanista.

Ašoka je, unutar svojih svjetonazorskih mogućnosti uvjetovanih drevnim razdobljem u kojem je živio, bio i ostao uzor dobre vladavine. Za svoje vrijeme postigao je u Indiji doista radikalnu društvenu i socijalnu reformu. Mnogi bi današnji političari mogli učiti od njega.

***

Preporučeni tekst: Predstavljamo vam indijskoga boga marihuane!