Jučer sam samo igrom slučaja, prolazeći kroz Gajnice, nabasao na poster koji je oglašavao malu izložbu zanimljivog naziva “Kaotični snovi”, koju je ovih dana moguće vidjeti u kvartovskom centru za kulturu. Bez razmišljanja sam ušao u kulturni centar, nemajući pojma što očekivati, jer prethodno nisam ni na koji način bio upoznat s radom autorice izložbe, Kristine Rismondo. Osvrt u nastavku moj je pokušaj da vam u najkraćim crtama riječima “oslikam” svoje dojmove s ovako “gerilski” posjećene izložbe.

Ukratko o autorici i samoj izložbi

Osnovne podatke o autorici izložbe doznao sam iz besplatne brošure koja se mogla uzeti u izložbenom prostoru. Tako sam saznao da je Kristina Rismondo rođena 1966., a diplomirala je 1995. na Nastavničkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Posebna specijalnost joj je izrada grafika, a uz rad na osobnom vizualnom stvaralaštvu i podučava likovnu umjetnost. Do sad je izložila dvije samostalne izložbe te sudjelovala na preko dvadesetak grupnih izložaba.

Prostor u kojem sam posjetio mini-izložbu “Kaotični snovi” zove se Galerija Idealni grad. Ona se nalazi na prvom katu Centra za kulturu i obrazovanje Susedgrad, na adresi Argentinska ulica 5 u zagrebačkim Gajnicama. Sama galerija je dosta mala, pa Kristina u njoj vjerojatno nije mogla izložiti više radova sve da je i htjela. Izložba “Kaotični snovi” tako se sastoji od 7-8 grafika otisnutih na papiru dimenzija od par metara. Ove brojeve, dakako, bubam od oka, prema sjećanju.

Između konkretne likovnosti i apstrakcije

No, iako je izložba mala, ipak je na mene uspjela ostaviti dojam. Djela predstavljena u sklopu nje na prvi se pogled čine potpuno apstraktnima, poput kaotično posloženih šara i boja na papiru, bez i jednog konkretnog oblika za koji bi se promatračevo oko moglo “uhvatiti”. Pa ipak, promatrajući slike neko vrijeme, i to s različitih razdaljina (hvala bogu, bio sam sam u galeriji, pa sam imao luksuz ugoditi si), došao sam do zaključka da autoričine slike zapravo nisu potpuno apstraktne, već sadrže konture konkretnih likova i predmeta koje je samo potrebno prepoznati u mnogostrukosti raznih šara i oblika na izlošku.

Snovitost prikucana na papir

Na ovaj način umjetnica je postigla vrlo zanimljiv snoviti efekt jer, ovisno o tome približavate li se ili udaljavate od pojedine slike, iz njezinog će apstraktnog kaosa, pred vas početi iskakati ljudski i životinjski likovi u različitim prepoznatljivim arhetipskim ulogama i pozama. Tako su me ove slike prvotno podsjetile na zadatke iz enigmatskih časopisa u kojima čitatelj treba, da bi dobio određeni prizor, povezati linijama točke označene različitim brojevima, ili pak zacrniti geometrijska polja na predlošku označena crnom točkicom. Tako i ovdje završni vizualni dojam Kristininih grafika uvelike ovisi o promatračkom iskustvu publike, iako se ne radi o doista potpuno apstraktnim oblicima.

Pritom je vrlo znakovito da je se u samom nazivu izložbe spominje riječ “snovi”, jer ovakva vrsta likovnog predstavljanja doista u sebi ima nešto oniričko. Obrisi otisaka na papiru dovoljno su zamućeni i neodređeni da likovi gotovo pred vašim očima mutiraju iz jednog obličja u drugo, gotovo kao izranjajući iz guste magle. Upravo ovakve vizualne permutacije i pretapanja oblika iz jednog u drugi karakteristično je za iskustvo sanjanja.

O izradi radova

Izložbena brošura govori ponešto o autoričinom pristupu prilikom izrade ovih radova, što mi se također čini zanimljivim. Naime, autorica bez nekog pomno isplaniranog nacrta krajnje slike prvo započinje s nanošenjem uzoraka akrilnih boja na pozadinu papira. Nakon toga, preko tih polja boja, kao i oko njih, otiskuju se grafički uzorci s više izrezbarenih linoleumskih špranci, a sami otisnuti uzorci međusobno se preklapaju, tvoreći ponekad konture većih likova u kojima kao da je sadržano više raznih obličja. Sam grafički otisak dosta je grub i mnoge linije se u njemu gube i blijede u sivilo, što dodatno doprinosi efektu sveopćeg pretapanja silueta raznih likova. Posljednji stadij izrade je autoričina ručna intervencija tušem ili akrilom preko otisnutih grafičkih uzoraka, kojima ona, odabirući pojedine elemente, dodatno zamućuje ili ističe određene detalje tako dobivene kompozicije.

Subjektivna i objektivna percepcija

Mišljenja sam da ova zanimljiva izložba na neki način predstavlja “empirijski” stil vizualne umjetnosti, što će reći da samo djelo fino balansira između apstrakcije i konkretne vizualnosti, te zapravo poziva promatrača da mu pristupi “iskustveno”, analizirajući subjektivne osobne dojmove dok se oni ne sklope u neki “objektivni” oblik. Jer, na takav “empirijski” tj. “iskustveni” način kao ljudska bića zapravo doživljavamo cijeli svijet oko sebe, od subjektivnih fragmenata naših osobnih zapažanja sklapajući objektivne i univerzalne predodžbe, što nam pomaže da istovremeno promatramo svijet i svojim i tuđim očima, čime neizbježno dolazi do komunikacije i razmjene iskustvenih utisaka.

Naravno, snovi su savršeni poligon za prakticiranje empirijskih zapažanja, jer i u njima se prvo izlažemo potpuno subjektivnim dojmovima i iskustvima, da bismo nakon buđenja počeli te dojmove povezivati i spajati u jednu konkretnu narativnu cjelinu kojoj ćemo pridati neko objektivnije psihoanalitičko značenje. Ovo očito razumije i Kristina Rismondo, koja nas je ovom izložbom odlučila “povući” u subjektivne fragmente osobnih vizija i snova, dati nam da ih iskusimo, a zatim nas pustiti da u tim fragmentima, kao u stiliziranim građevinama od Lego kockica, prepoznajemo konkretne prizore.

Zaključak

Ako vas je ovaj tekst zainteresirao da i sami uživo pogledate radove s izložbe “Kaotični snovi”, to možete učiniti do 22. ožujka na adresi Argentinska 5 u zagrebačkim Gajnicama, do kad će izložba ostati otvorena. A doista vam preporučujem da, ako se zateknete u tom dijelu grada, ove radove vidite uživo, u prirodnoj veličini, jer tek tada moći ćete iskusiti pravi vizualni efekt ove izložbe, koji ne može biti prenesen na male fotografije izložaka na kojima se gube brojni sitni grafički detalji.

***

Preporučeni tekst: Predstavljanje: serija fotografija “Deficit karaktera”